Šumadija je središnja oblast u Srbiji, koja je u rimskim vremenima nosila naziv Trivalia i otad datira proizvodnja grožđa i vina. Vinarstvo je kroz povijest imalo uspone i padove, a u posljednje vrijeme u velikom je usponu što se moglo primijetiti i na 2. Šumadijskom festivalu vina održanom u Topoli.
Inače, mjesto održavanja festivala – podrum Kraljevskih vinograda – prije Drugog svjetskog rata pripadao je kraljevskoj dinastiji Karađorđević, koja je u posjedu imala oko 150 hektara vinograda. Danas vinarija obrađuje tek deseti dio od toga. U Srbiji (područje uže Srbije i Vojvodine) je oko 30.000 hektara vinograda s proizvodnjom od 1,8 milijuna hektolitara.
Agilna udruga šumadijskih vinara, koja se značajno predstavila i u veljači na 6. Beowineu u Beogradu, uspjela je na otvorenje dovesti i srpskoga prijestolonasljednika Aleksandra Karađorđevića II. sa suprugom princezom Katarinom. Na festivalu su se predstavili isključivo vinari s područja Šumadije, bez gostiju. Sudjelovalo je 12 vinarija od kojih su najznačajnije Aleksandrović, Radovanović, Despotika, Rogan, Arsenijević…
Ulazeći u vinariju Bože Aleksandrovića u Vinči imate dojam da se nalazite negdje u Kaliforniji (Napa Valley, primjerice). Ogroman trud i novac koji je uložio ovaj vinar, daje sve veće i bolje rezultate. On danas figurira kao prvo ime srpskoga vinarstva. Za Trijumf (sauvignon blanc 85%, pinot bijeli i rizling 15%), Harizmu (chardonnay), Temu (chardonnay 70%, sauvignon blanc 30%) ili Regenta (cabernet sauvignon 50%, merlot 50%) – znaju mnogi ljubitelji vina u svijetu jer je izvoz već na 50% proizvodnje, koja iznosi oko 200.000 boca. Moderna kušaonica, vrlo ljubazno osoblje, učinit će ako posjetite ovaj kraj da se osjećate high.
Božo Aleksandrović je predsjednik Udruge vinara koja okuplja proizvođače iz Šumadijsko-beogradskog područja, a koje se dijeli na četiri manje regije: Krnjevačka, Oplenačka, Račanska i Kragujevačka. Obrađuju oko 1.500 hektara i svake godine se ta brojka povećava za 10 do 20 posto.
Drugi najznačajniji vinar je Mijo Radovanović iz Krnjeva, koji s razlogom spada u doajene srpskog vinarstva. Uz dobru paletu bijelih vina (najviše se ističu chardonnay i rajnski rizling), posebno je poznat po najboljem cabernet sauvignonu u Srbiji, višestruko nagrađivanom. Da je i duhovit čovjek potvrđuje naziv prošlogodišnje bijele kupaže nazvane – Kišno vino. Svi koji se bave vinogradarstvom i ovdje i tamo znaju zašto je dobilo taj pridjev.
Vinarija Rogan iz Lipovca je novijega datuma ali već sada prednjači u proizvodnji shiraza. Povratnik iz Kanade uložio je novac na 14 hektara vinograda i skoro dovršenje modernoga podruma. Posjećujući ga drugog dana priredbe, kada su bili Dani otvorenih podruma, Pavle Rogan nam je pokazao svoje vinograde koji se od sadašnjega podruma protežu u dužini od jednog kilometra, na idealnim jugozapadnim područjima središnje Šumadije.
Među onima koji dolaze a već sada imaju sjajan sauvignon i merlot iz 2013. je mladi vinar Arsenijević iz Vinče. Na 11 hektara uspijeva puniti oko 20.000 boca odličnih vina, među kojima i chardonnay.
Festival je održan je ispred Kraljevskih podruma na periferiji Topole. Profesionalno odlično odrađen posao s obiljem hrane i popratnim manifestacijama (tri panela na temu vina i odličan dvojac blues glazbenika na čelu s Perom Joeom). Posebnu pozornost zaslužuje još jedna mlada vinarija Despotika (vlasnika Veselina Despotovića), koja se nalazi u blizini Smederevske Palanke. Ova moderna vinarija, izuzetno lijepo projektirana, po svim parametrima bi uskoro trebala ući u triangl velikih Šumadije (Aleksandrović, Radovanović, Despotović). Unutar podruma,osim odličnih vina, nalazi se mali muzej vinarstva i crteži Dragana Despotovića (akademski slikar, Veselinov brat) rađeni vinom.
Tako smo na prigodnoj izložbi otvorenoj u Oplencu ‘Umjetnost vino’, vidjeli crteže ‘natopljene’ cabernet sauvignonom, chiantijem ili Cotes du Rhonom…
Oplenački kraj je oduvijek bio vinsko područje (poput našega Kutjeva, primjerice). Tu se desetljećima održavaju berbene svečanosti u rujnu. Oplenac je turistički zanimljiv zbog Zadudžbine (crkva i muzeji) obitelji Karađorđević, koja je porijeklom iz ovoga kraja.
Generalno, domaćini su se jako potrudili u organizaciji ove vinske smotre. Vrijeme odabrano za otvorenje (13 sati) pokazalo se neprimjereno zbog velikih vrućina u to doba (bilo je tridesetak stupnjeva), pa je već sada odlučeno da dogodine festival počne oko 17 i traje do 24 sata. Interes medija u Srbiji je bio velik, a i posjećenost sasvim pristojna s obzirom da nije bilo organiziranih prijevoza iz Beograda. S najboljim željama organizatorima, da o vinogradarima i vremenskim (ne)prilikama ne govorim, željno iščekujem 3. smotru šumadijskih vinogradara i vinara u lipnju 2016.
Vjekoslav Madunić
