U Srbiji je u vinogradarskoj prijestolnici Oplencu, održan 3. festival šumadijskih vina s primjetno većim brojem posjetitelja nego prethodne dvije godine.
I ove godine se predstavilo 12 vinarija (Aleksandrović, Arsenijević, Art Wine, De Line, Despotika, Kraljevska vinarija, Podrum Madžić, Radovanović, Rogan, SS-MAR, Stari Hrast i Tarpoš), a vjerujem, s obzirom na sve veću zainteresiranost u Šumadiji za uzgoj vinove loze, da će ta brojka dogodine biti uvećana za još kojeg člana. I znameniti srpski tenisač Novak Đoković kupio je parcele na ovom području i kreće sa sadnjom prvih loza.
Na festivalu se pojavio poznati vinski ekspert za jugoistočnu Europu, Darrel Joseph, znani Decanter Wine Specialist. On je prethodnih dana obišao gotovo sve vinarije koje su bile nazočne na izložbi vina, a održao je i Master Class u Kraljevskoj vinariji. Prepuna dvorana, preko stotinu ljudi, imalo je priliku čuti koja vina je odabrao ovaj poznati sommellier i vinski novinar. Bilo je tu i iznenađenja za poznavatelje šumadijskih vina. Tako je najbolji rose došao iz Staroga Hrasta, Argument (cabernet sauvignon) iz vinarije Art Wine iz Kragujevca, Merlot vinarije Arsenijević, a najbolje crveno vino i ukupno najbolje Rodoslov (mješavina cabernet sauvignona, cabernet franca i merlota ) iz vinarije Aleksandrović. Među bijelim vinima najbolju ocjenu je dobio Chardonnay Selekcija 2011. iz podruma Radovanović. Darrel Joseph je prokomentirao i ostala vina, pa je primjerice pohvalio Madžićevo nefiltrirano crveno i još neka vina.večanost je započela u Vinogradarskoj kući na Oplencu otvorenjem izložbe akademskih slikara i kipara na temu vina. Izložbu je otvorio Dragomir Acović, predsjednik Krunskog savjeta, a festival je, u Kraljevskoj vinariji nakon pozdravne riječi Bože Aleksandrovića, predsjednika Udruge vinara Šumadije, otvorila poznata književnica i redateljica Vida Ognjenović.
Prvoga dana posjetio sam, zajedno s Darrelom Josephom, Vladimirom Stojićem i Vladom Nikolićem (enologom vinarije Aleksandrović koji je upravo promoviran u Viteza vina), te nekolicinom drugih ljudi, najbolje vinogradarske položaje Aleksandrovića. Iz prve ruke od samoga gazde mogli smo čuti i vidjeti kako se obrađuju i pripremaju vinogradi za što bolju berbu. Vidjeli smo da su negdje uzorana tri-četiri međureda, a sljedeća dva su ostavljena pod travom da bi se dobio balans u vegetaciji tla i loze. Pokazivao nam je vlasnik kako štite južne položaje od jake insolacije te kako skidaju list ondje gdje sunce nije tako jako i grozd ga treba. Brežuljci na nadmorskoj visini od oko 300 m s kojih se odlično vidi grad Oplenac i na vrhu istoimenog brda zavjetna crkva Karađorđevića, bili su puni mirisa i zuja pčela koje odrađuju svoju prirodnu ulogu. Oplenac je oduvijek bio pravi vinogradarski kraj i tu su Karađorđevići 1931. sagradili veliki vinski podrum po ondašnjoj najmodernijoj tehnologiji prerade vina, uvezenoj iz Njemačke. Posljednjih godina Vinarija intenzivno sadi nove trsove i proizvodi sasvim solidna vina, pogotovo crvena.
Nakon gotovo dvosatnog obilaska vinograda stigli smo u moderni podrum Bože Aleksandrovića. Nakon odgledanog filma o vinariji krenuli smo u kušanja vina. Osim dva Trijumf pjenušca (odlično pripremljena po klasičnoj metodi), testirali smo 15 vina različitih godišta i različitih svojstava. Bili su to poznati brandovi ove kuće, bijela: Trijumf, Oplen, Harizma, Tema, Trijumf Barrique, te Trijumf Gold; Varijanta i Trijumf rose od ružičastih te crvena: Vizija, Regent reserve, Trijumf noir i Grand reserve Rodoslov. Domaćin je znalački podizao ljestvicu sve više i sve bolje prema kraju kušanja. U tome su nam pomogli kozji i ovčji sir, suho voće i guščja jetra koja je pripremio njegov kolega Radovan.
Aleksandrović uistinu zna s grožđem. Ako je loša godina, po njegovim riječima, grožđe će poslužiti za rakiju. U prosječnoj godini za crvena vina proizvest će rose, a samo vrhunskih godina kao što je bila 2009., pa i 2012., radi svoja najbolja crvena vina Regent reserve i Rodoslov Grand reserve. Složili smo se da mu je taktika odlična što se tiče crvenih vina, a bijelog dobrog grožđa ima svake godine dovoljno da bi proizveo svoja poznata vina. Uz večeru koja je uslijedila nakon ove ‘male’ vinske predigre, bila su poslužena pečena svinjetina i janjetina (kažu da Šumadinci jedino to priznaju od kuhinje). Aleksandrović nam je servirao još nekoliko vina koja su na odležavanju u barrique bačvicama. Između ostalih probali smo Rodoslova iz 2012. koji će uskoro u boce i odležati još nekoliko godina.
Još jednom mogu konstatirati da kvaliteta šumadijskih vina raste iz godine u godinu. Potvrđuje se i ono što mi je rekao mladi vinar/umjetnik Novaković da žive kao jedna obitelj. To je primjetno, svi drže za jedan štap i bodre jedan drugoga. Bilo bi zanimljivo da ovih 12 vinara bude jednom predstavljeno i hrvatskoj publici, jer ulazak šumadijskih vinara kao regije u najveći muzej vina na svijetu u Bordeauxu dovoljno govori o kvaliteti. Dakle, uskoro bismo ih mogli ugostiti u Zagrebu.
Vjekoslav Madunić / Foto: myfoto.rs
