U Beogradu je održan  6. Beowine fest, vinski sajam koji iz godine u godinu okuplja sve više ljubitelja dobre kapljice.
Ove su se godine značajnije predstavili i hrvatski vinari, a mnogi od njih vratili su se s nagradama. Šampioni sajma su Erdutski traminac kasna berba iz 2007. te DiShiraz 2009. Vinarije Dibonis (vlasnik Laslo Diboni) iz okolice Subotice. Erdutski vinogradi dobili su još dva zlata – Traminac mirisavi ledena berba 2012. i Graševina 2011. Vinarija Jokić dobila je zlatnu medalju za Cuvee 2012. i tri srebra – Maraština 2013., Muškat žuti 2013. i Pošip 2012. Vinarija De Georgis iz okolice Zadra (vlasnik Jurjević) dobila je zlato za Chardonnay sur lie 2010., a OPG Škaulj također zlato za Cabarnet sauvignon iz 2010. Badel 1862. dobio je srebro za Dingač 2010.
Naš štand bio je izvrsno predstavljen. Površine između 70-80 m2, otvoren, kontaktibilan, s jedne strane obilježen više crnim vinima – De Georgis, Jokić, Škaulj, PZ Donja Banda, Badel 1862., Zlatan otok (Plenković), Stina, Degrassi, Agrolaguna i Jako vino, a s druge su se strane smjestili pretežno proizvođači bijelih vrhunskih vina – Erdutski vinogradi, Ilok, Belje, PP Orahovica, Krauthaker, Kutjevo, Lagradi, Poletti. Nije pretjerano reći da je na našemu štandu – Vina mosaica Croatia – bila velika gužva. Prisjećali su se tu mnogi okusa koje pamte s nekadašnjih ljetovanja na Jadranu (dingač, postup, plavac mali), a neki su oduvijek cijenili graševinu koja se u svojoj inačici u Vojvodini zove talijanski rizling.

Štand je kao i svih ovih godina posjetio Aljoša Vučković, popularni beogradski glumac. Prisjetili smo se mnogih zajedničkih trenutaka u Beogradu uz Korlat, Zlatni plavac i Postup iz Donje Bande.

U razgovoru s Igorom Hruškarom iz marketinga PP Orahovice saznao sam da su nedavno u Japanu na sajmu Super Market Trade Show predstavljena i već praktično prodana vina iz Kraljevskih vinograda Petrčane, Belja i PP Orahovice (Frankovka 2012.) koja su početkom godine u jednom kontejneru prošla taj dugački put.

Što je srpskim vinarima i vinima? Ponavljam već izrečeno na stranicama našeg portala – napreduju koracima od sedam milja! Nazočio sam predstavljanju Udruženja vinara Šumadije u kojoj vodeću ulogu imaju dva najznačajnija srpska vinara: Božidar Aleksandrović i Mijo Radovanović. Vinarija Aleksandrović na površini od 75 hektara proizvede između 350 i 450.000 butelja. Radovanović je prvi privatnik u Srbiji koji je krenuo u ozbiljnu proizvodnju.

Danas su njih dvojica, uz Jeremića, Lasla Dibonija, vinariju ‘Život teče’ Kovačevića i Belo brdo, da spomenem samo neke najznačajnije, sam vrh srpskoga vinarstva. U toj udruzi Šumadinaca (ima ih 14, a kušao sam pola od njih), kvalitetna su vina vinarije Rogan, Kraljevske vinarije, vinarije Despotika, Stevanović, Lipovac i još poneki, neka mi ne zamjere što ih sve ne spominjem. Udruga je najavila svoj drugi festival vina sredinom lipnja u Topoli u središnjoj Srbiji.

Tko je još bio tamo? Prije svih Vršačka vinarija koju godinama predstavlja izvanredni Srdan Miličev. Kutres, burgundac beli, chardonnay i još nekoliko vrsta potvrđuju da ova vojvođanska vinarija zna što radi. Srdane, samo naprijed! Bili su predstavljeni i novi Toplički vinogradi, Mačkov podrum i njihov legendarni gazda Sava Jojić, te Kovačević i Bela Tonković s kadarkom (autohtonom srpskom sortom), Trivanović i desetci drugih. Najviše priznanja od srpskih vinara na ovome sajmu dobila je kuća Dibonis. Osim šampiona za DiShiraz 2009., dobili su tri zlata za DiMerlot, DiCabarnet sauvignon 2011. te brončanu medalju za Dibonis Sweet Orange 2011. Treba pohvaliti i vinariju Rogan s tri zlata: Chardonnay 2012., Shiraz 2012. i Cabernet sauvignon 2012.

Ponavljam već rečeno – srpsko vinarstvo jako napreduje, a na tom tržištu naša vina, ponajprije zbog kupovne moći stanovništva, najbolje bi prolazila kao litrena kvalitetna u cjenovnom razredu od 20 do 25 kuna. Dotada, do trenutka da se naša vina počnu puno više izvoziti (nije nužno da to budu butelje jer je Makedonija veliki cjenovni konkurent), a da zaista kvalitetna vrhunska srpska vina pronađu kupce u Hrvatskoj, proteći će još dosta vode Dunavom i Savom. Ipak, ako i jedni i drugi shvate kome se trebaju obratiti, kojemu segmentu vinoljubaca – ima nade. Čekamo taj trenutak.

Tekst i fotografije: Vjekoslav Madunić

Pročitajte još: 11. Beogradski salon vina u Hyattu , 37. Sajam turizma u Beogradu