Gastro-glazbenim vremeplovom, uz jela naših baka, dobru kapljicu i tamburaški sastav Samoborci, obilježena je 90 obljetnica rada čuvene samoborske krčme Gabreku 1929.Ova krčma je jedna od najstarijih na području Samobora, smještena podno zidina Staroga grada, sučelice drevnoj crkvici svetog Mihalja, uz potok Gradnu, nadomak poznatom samoborskom parku-šetalištu-kupalištu Vugrinščak. Kuća u kojoj se nalazi krčma spomenik je nulte kategorije, jer je sagrađena od kamena gradske kule iz 13. stoljeća, koja je bila ulaz u Samobor i brana od Turaka.

Priča o Gabreku počinje davne 1929. godine, kada su Alojzija i Gabrijel (Gabrek) Medved otvorili malu gostionicu i mesnicu. Nije bilo hladnjaka ni zamrzivača, pa se svježe meso vješalo na kuke, a umjesto reklame kraj ulaznih vrata obično je visio neki odojak ili pola teleta.

Samobor je oduvijek omiljeno izletište Zagrepčana koji su nekad vlakom Samoborčekom dolazili u Samobor, a mnogi od njih su navraćali K Gabreku. Alojzija i Gabrijel imali su troje djece: Slavicu, Rudolfa i Gabrijela. Kasnije je obiteljski posao naslijedio najmlađi sin Gabrijel koji je sa suprugom Marijom, nakon Drugog svjetskog rata, preuredio gospodarske zgrade i proširio posao. Njihove kćeri Gabrijela, Slavica i Marija, odrastale su u ugostiteljskom duhu, u poslu su od malih nogu. Budući da su druge dvije sestre imale drukčije životne planove, najmlađa Marija, od milja zvana Maja, poslije je s Mirkom Šintićem, za kojeg se udala početkom 1980-tih, nastavila vođenje obiteljske gostionice. Posljednjih godina u posao se uključila i njihova kći Anamarija. Svaka generacija dala je svoj pečat, a što je najvažnije obiteljska tradicija se nastavlja…

Ponuda hrane se kroz povijest vrlo malo mijenjala, na jelovniku se nalazi 12 jela čije recepture datiraju još od osnutka, riječ je o tradicionalnim jelima. Upravo po domaćim sastojcima i tradicionalnim jelima ovo mjesto i danas je prepoznatljivo. Tipična jela koja se spravljaju od 1929. pa sve do danas su: špek fileki, čvarci, dinstana jetrica, punjena teleća prsa, teleće pečenje, češnjovke, krvavice, pečenice, pohani mozak, a kasnije ponudu su obogatili vepar u umaku od brusnica, pečena patka s mlincima, brizli, bijeli bubrezi…

Pri pripremi jela uvijek se inzistiralo na izvornoj hrani i namirnicama iz domaćeg uzgoja, sa seoskih gospodarstava koja su uglavnom u okolici Samobora. Geslo ‘Domaće ponuđeno, po domaći spravleno’ najbolje opisuje ponudu na jelovniku.

M. T. / Foto: Radio Samobor i Fama