Adria Blues – film o sekundarnim žrtvama rata

Od četvrtka 14. studenoga u hrvatskim se kinima prikazuje film ‘Adria Blues’, sarajevskog scenarista i redatelja Miroslava Ćire Mandića, koji živi i radi u Ljubljani.Adria BluesTo je humoristična drama čija je radnja smještena u Sloveniju, a govori o bivšoj rock zvijezdi Toniju Riffu (Senad Bašić) porijeklom iz Bosne, koji se više od 20 godina ne bavi onim u čemu je najbolji – glazbi. Toni životari po cijele dane igrajući tetris, a uzdržava ga supruga, bivša obožavateljica Sonja (Mojca Funkl), koja zarađuje radeći na sexy phoneu. On je ljubomoran i smeta mu taj njezin posao, a njoj pak smeta njegova ljenost i odbijanje da se posveti glazbi.

Zahvaljujući svome sexy phone poznanstvu s vlasnikom hotela Maksom (Peter Musevski), Sonja pokušava Toniju organizirati koncert na kojem bi se zabavili izvansezonski gosti i oni rijetki koji ga se još sjećaju kao rock zvijezde. Među njima je i lokalni mafiozo Damir (Franjo Dijak) koji ni hrpom eura niti batinama, ne uspijeva nagovoriti Tonija da nastupi. Oko njih se pletu priče još nekoliko luzera, koji svaki na svoj način traže ljubav i životnu sreću, te na kraju je manje-više pronalaze. Toni čak počne svirati i pjevati, ali za svoju dušu, što je ipak veliki napredak…

Film je prikazan ljetos i nagrađivan na festivalima u Karlovym Varyma i Sarajevu. U Hrvatsku, gdje je dijelom sniman, ušao je na mala vrata u distribuciji Continental filma. Favorit im je glavni glumac Senad Bašić, koji kod dijela (nezahtjevne) publike uživa popularnost kroz lik Faruka Fazlinovića u sapunici ‘Lud, zbunjen, normalan’. Zato je i njemu ukazana čast da predstavi film na premijeri u ne baš popunjenoj dvorani Cineplexxa u zagrebačkom Centru Kaptol.

Adria Blues‘Redatelj Miroslav Ćiro Mandić zamolio me da predstavim film publici jer sam smješljiv, kako je on to rekao. Mogu reći da je međunarodna balkanska ekipa na snimanju bila super. Scenarij je naoko jednostavan, a ustvari kompliciran, baš onako kako i živimo svi na Balkanu. Privukao me je takav scenarij, ali i dugogodišnje prijateljstvo s Mandićem, kod kojeg mi se sviđa to što radi na čula, a ne na razum. Kod njega nešto ide ili ne ide, sve je po binarnom kodu – ili ‘da’ ili ‘ne’. Suradnja s njim zaista je nezaboravna’, rekao je Senad Bašić.

Na kraju, publici se obratio scenarist i redatelj Mandić te objasnio što ga je motiviralo za ‘Adria Blues’:
‘Snimali smo većinom u Novom Vinodolskom, koji je glumio slovenski Koper, a inspiraciju za film dobio sam prije pet godina na Hvaru. U kući kod moga, sad već pokojnog, prijatelja slikara, na zidu sam vidio sliku na kojoj je kist zabijen u platno. To je napravio 1993. godine i otad do 2008. uopće nije slikao. Kad sam ga pitao što je u međuvremenu radio, objašnjavao je da se bavio projektiranjem i sličnim poslovima, ali da nije imao inspiraciju za umjetnost. Ovaj moj film posvećen je mom dragom prijatelju i svim sekundarnim žrtvama rata, onim umjetnicima, talentima i produktivcima koji u ratnim i poratnim vremenima više nisu imali inspiraciju nastaviti stvarati svoja djela.

S obzirom da niti Mandić nakon ‘Života radnika’ (1987) nije snimio dugometražni igrani film, možda je ‘Adria Blues’ zapravo posvetio i samome sebi.

Mustafa Topčagić
Foto: Continental

Pročitajte još: Adria Blues na velikom platnu

Tagged: , , , , , , , , , , , , , , , , ,