U galeriji Laval Nugent u Zagrebu će se u četvrtak 29. studenoga (19 sati) svečano otvoriti izložba alternativnih plakata jugoslavenske kinematografije sarajevskog umjetnika Borisa Stapića pod nazivom ‘Diskretni šarm Jugoslavije’. Izložbu će otvoriti grafički dizajner, ilustrator, strip crtač i novinar Vladimir Šagadin.Jedno od najustrajnijih sjećanja koje nosim iz djetinjstva slika je kioska nakrcanog stripovima (crtanim romanima, kako su onomad bili poznati među čitateljstvom). Žarko crvena boja kioska i šarenilo naslovnica bili su dovoljni da pridobiju moju pažnju, no oni su zapravo predstavljali tek ulaznu točku za beskrajne maštarije o tome kakve sve avanture i svjetove kriju svesci u izlogu. Danas, više od četvrt stoljeća kasnije, kad god sanjam djetinjstvo gotovo neizostavno sanjam (i) kiosk sa stripovima – prizor koji poput okidača pokrene stare osjećaje ushita i čuđenja.

Fascinaciju kakvu je u djetinjstvu i ranoj mladosti u meni pobuđivao izlog kioska, kod Borisa Stapića pobuđivali su filmski plakati. Čini mi se da se radi o sličnim doživljajima: bili smo oduševljeni slikom, ali slikom koju nismo percipirali kao samodovoljan vizualni objekt, nego kao obećanje nekog drugog, moćnijeg i trajnijeg iskustva. Ja sam svoj doživljaj u više navrata nastojao prevesti u tekst; kao likovnjaku, Borisu je jezik vizualnog bio logičan izbor.

Postoji još jedno formativno iskustvo koje nas dvojica dijelimo. Riječ je o nestanku naše zemlje u krvi i vatri, nestanku koji je za nas značio i nestanak budućnosti – ne u smislu neke konkretne društvene i političke perspektive, nego u smislu same sposobnosti da se budućnost zamisli. Kad budućnost postane prazan okvir, slike prošlosti mrijeste se poput sablasti; kao duhovi naših života, da parafraziram teoretičara Marka Fishera, one nastanjuju snove i vizije, ideje i zamisli, misli i asocijacije. Ustrajnost slika koje su nas opsjedale, a uvijek se iznova vraćaju, ne može se tumačiti pukom okrenutošću prošlosti, niti naivnom nostalgijom. Slike su znakovi prošlosti, ali još više odsutne budućnosti: one nose žal za vremenom koje je moglo biti. Ovdje okupljeni radovi Borisa Stapića među ostalim su i duboko obilježeni takvim osjećanjem – u kojem, vjerujem, Boris i ja nipošto nismo usamljeni.

Jugoslavija, filmovi, muzika, stripovi… fragmenti i slike sjećanja

Serija autorskih alternativnih postera jugoslavenske filmske produkcije ‘Diskretni šarm Jugoslavije’ nastala je kao reakcija na nastupajuće trendove dokidanja zajedničke kulture sjećanja post-jugoslavenskih društava, politike historijskog revizionizma te procesima autocenzure vlastitih intimnih historija u kontekstu novouspostavljenih država i novih društvenih odnosa.

Kriterij selekcije filmskih produkcija zajedničke nam bivše države je potpuno slobodan i proizvoljan izbor koji nije diktiran odnosom klijent/naručilac – dizajner/prekarni radnik, već predstavlja osobni uvid u neke filmove iz perioda dječaštva koji su ostavili snažan dojam na mene u formativnim godinama. Generacije stasale u novonastalim društvenim zajednicama koje se distanciraju od bogate zajedničke kulturne baštine ostaju zakinute za proizvode autentične i samosvojne umjetnosti i pop kulture, koja raspeta u okolnostima između neoliberalne ekonomije i tržišne logike i reuspostavljanja predmodernističkih nacionalnih kulturnih obrazaca kao kanona više nije (ili je to sve manje kako vrijeme odmiče) u stanju danas i ovdje proizvesti kvalitetna dostignuća na polju sistemskih kolektivnih umjetničkih praksi.

I dok su artefakti socijalističkog perioda ostavljeni na reinterpretaciju i iščitavanje historičarima umjetnosti, sociolozima, antropolozima i teoretičarima sa ‘Zapada’, a u duhu neokolonijalnih praksi, eksproprijacije i komodifikacije identiteta, na terenu su istovremeno djelatni mehanizmi potiranja tekovina istog, u svrhu reispisivanja i reprogramiranja nacionalnih identiteta. Emancipatorske, progresivne i slobodarske ideje prethodnog perioda, vidljive u svim aspektima društva: arhitekturi, filmu, književnosti, živoj i autentičnoj umjetničkoj produkciji, danas su uglavnom prepuštene nebrizi i propadanju.

Boris Stapić (ボリススタピ) prvi put se pojavio 1977. u Sarajevu, bivša SFRJ, sadašnja BiH. Tijekom adolescentskih godina, čitajući knjige i stripove odlučio se za poziv grafičkog dizajnera i ilustratora. Školovao se u Zagrebu i Sarajevu, na ŠPUD-u i ALU. Radio je poslove grafičkog dizajnera, storyboard, UI i koncept artista za brojne agencije, produkcijske i izdavačke kuće (McCann Erickson Sarajevo, BH Pošta, Fabrika Sarajevo, TripleClaim Game Collective, Buybook). Autodidakt na poljima antropologije i socijalnih znanosti. Govori engleski. Hobiji: sakupljanje stripova, pop trivija, začinjena jela.

Dinko Kreho