U Galeriji ULUPUH-a, Tkalčićeva 14, Zagreb, fotograf Anto Magzan otvara izložbu 11. studenoga u 19 sati pod nazivom ‘Experiment’.Rijetko kad fotografi koje egzistencija veže uz dnevne novine i programe sa zadanim temama imaju vremena za eksperimente s fotografskim medijem. Obično ih napušta ‘mladenački’ impuls za istraživanjem, a cjelokupni im rad zaposjeda rutina.

No talentu ne smeta rutina jer se i s njom može postići mnogo, kao kad se ide na sigurno znajući da je to najbolje u odnosu na moguća eksperimentalna iskliznuća, kod kojih se iz djela čita da se pošto-poto htjelo eksperimentirati. Anto Magzan otpočetka je sebi postavio visoke zahtjeve u mediju fotografije. Otpočetka radi i za dnevni tisak, ali to nije uzdrmalo njegovu čvrstu odluku da nikad ne napusti istraživačku zonu.

Nije to učinio ni sada kad nam se na Modnom ormaru TTF-a u Galeriji ULUPUH predstavio ‘u boji’. Moralo je to donijeti bitne promjene u odnosu na Magzanove izložbe crno-bijelih fotografija. Tu je on veliki portretist, pod čime ne mislimo samo na portrete lica koja je snimao, jer je on i portretist gradova i portretist pejzaža! Budući da je portret uvijek psihološki, morala se pritom pronaći i fotografska inačica psihološke srži urbanog pejzaža ili onog u kojem opstaje samo ‘gola priroda’. Magzana to uopće nije obavezivalo na snimanje dobro poznatih veduta velikih gradova. A ono što je izabrao snimiti zaodjenuo je još i eksperimentom u kojem je ispitivao koliko je svjetla, odnosno, zatamnjenja kadra potrebno da bi se još razaznavalo o čemu je riječ i da je baš to što je ostalo od kadra, sama srž njegova sadržaja, to jest pravi portret snimljenog kadra.

Sada je Magzan na modnom terenu prigrlio boju, a uz portrete modnih lica, radi i portrete modno oblikovane odjeće. Modnim licima upravo boja potencira pripadnost miljeu čiji se pravi portret upravo i oblikuje artiziranjem-šminkom i ukrasima…

Kod ‘portreta odjeće’ lice se povlači u drugi plan, ali ne gubi svoju ulogu u podjeli identiteta. Pokazuje se da je portret odjeće nedjeljiv od portreta lica. Kad pak Magzan snima modele Igora Galaša u pejsažu zaprešićkog Bagera, fotografije su gotovo crno-bijele, portret je trojni: tu su lica, haljine i jezerski pejsaž koji Magzan zatamnjuje na način svoje poetike u crno-bijelom! Za njega, krug je zatvoren. I može se zatvoriti bez obzira na to je li riječ o crno-bijeloj ili fotografiji u boji…

Ana Lendvaj