Jedan od najsamosvojnijih naših slikara, Bane Milenković autor afirmirane svestranosti, s brojnim priznanjima na području scenografije, samostalnom izložbom ‘Salon cipela’ u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, 13. travnja predstavit će recentne radove u keramici, koji će tom prilikom po prvi put biti predstavljeni javnosti u širem opsegu.
Do sada je stvaralaštvo Baneta Milenkovića po stilskoj osobitosti prepoznato kao izvorna sastavnica suvremenog slikarskog izričaja na našoj sceni, o čemu svjedoče tekstovi brojnih kritičara, poput Darka Glavana, Feđe Vukića, Tonka Maroevića, Ive Šimat Banova, Ive Körbler i drugih. Prilikom izložbe slika u Muzeju za umjetnost i obrt (2010.), predstavljen je kvalitativan odabir iz njegove recentne petogodišnje produkcije i istovremeno raznovrsnost motivskog i stilskog interesa. Miroslav Gašparović, autor izložbe i ravnatelj MUO tom je prilikom istaknuo: ‘Rijetko je koji suvremeni umjetnik uspio do te mjere definirati svoj samosvojan univerzum, bazirajući ga pritom na klasičnim slikarskim motivima – pejzažu, mrtvoj prirodi, marinama, interijerima – stvorivši unutar njega svoj vlastiti konzistentan jezik simbola i motiva. Ludizam njegova slikarstva ne znači ujedno površnost ili nedostatak ozbiljnosti, već upravo suprotno. Zar nije igra jedno od bitnih ljudskih svojstava, upravo ono područje u kojemu se iskazuju neograničene mogućnosti kreativnosti genija?!’
Imajući u vidu izbor motiva na kojima se temelji autorska poetika koncentrirana poglavito na prikazu izdvojenih detalja iz ljudskog okruženja, ali nikad ljudi (iako se novijim ciklusima životinja ubrojio u značajnije predstavnike animalistike u nas), veza slikarskog izričaja sa scenografskim oblikovanjem čini se prirodnom. Odrednica zbog koje se taj prijelaz s jednog područja u drugo, a to znači od razumijevanja slike kao autonomnog objekta i označitelja po sebi do oprostorenja i funkcionaliziranja u svrsi šireg sistema znakova kazališne igre, čini samorazumljivim, možda je jedna od najtemeljnijih, najsamosvojnijih kvaliteta Milenkovićeva slikarstva. U njegovoj interpretaciji to je prvenstveno sumarna svedenost prizora na objekt u fokusu (vaze s cvijećem, lončanice, pojedini komadi namještaja, otok, brod, dimnjak), zbog koje minimalistička oprema interijera poprima hladnu monumentalnost arhitektonskih razmjera, a krajolici (uglavnom morski, otočki) vizualiziraju dojam intimnih zakutaka zaokružene skučenosti, poigravajući se s promatračevim doživljajem jednoznačnog određenja prostora kao eksterijera ili interijera, vanjskog aranžmana ili unutrašnjeg očekivanja. Dvije dimenzije prostora dvije su dimenzije stvarnosti, ujedno dvije dimenzije slike, a uočljiva razigranost i istaknuta ludička komponenta cjeline proizlaze iz duhovitog, varljivog povezivanja, prizivanja, nalikovanja jedne drugoj. Autorsko oko podastire prizore kroz koje gledateljima nalaže sugestiju osjetilnog prožimanja čovjeka sa životnom okolinom i intenzivni subjektivni osjećaj povezanosti s njom.
Na tragu ove konstante nastala je i serija radova izvedenih u keramici tijekom nekoliko proteklih godina, koja sadrži širi tematski raspon slikane keramike u formi samostalnih umjetničkih objekata (serija unikatnih cipela), ali i uporabnih predmeta (pladnja, tanjura ili zdjela), koji će biti tema izložbe u MUO. Prihvaćajući se tematskog područja primijenjene umjetnosti Milenković se duhovito bavi s dvjema idejnim postavkama. U seriji različitih modela cipela, unikatnih, unutar tematike umjetničke izražajnosti inicira pitanje proizvodnje potencijalno uporabnih predmeta i obrtničke specijalizacije rada. U drugom segmentu naglašenije razvija ideju o,danas omraženom, dekorativnom aspektu slikarstva kroz prenošenje karakterističnih motiva na oblikovanje i oslikavanje uporabnih predmeta. U oba vida stvaralačkog zahvaćanja u područje autorske keramike, Milenković odabranu figuralnu tematiku,možda i ne posve namjerno, orijentira u smjeru semantičkog tretiranja umjetničkih predmeta kao ‘slika stvari’ i ‘znakova života’, živopisno se oslanjajući na iskonsku ljudsku strast za upisivanjem prisutnosti u okolinu oblikovanjem, no i sentimentalnim i fetištističkim prisvajanjem predmeta.
Ideja postava izložbe također slijedi logičku premisu na kojoj počiva semantička i kompozicijska organizacija njegovih slika što se može shvatiti kao očekivani element autorske scenografske artikulacije postava vlastite izložbe. Zbog naglašene prostornosti izložbenih hala u kojima će se izložiti predmeti manjih dimenzija, prilagođeni dimenzijama keramičke peći,postav je zamišljen kroz jasno postavljanje fokusa gledatelju na predmete, rasvjetom i njihovim grupiranjem na postamentima u pojedinačna,zasebno organizirana središta koncentrirana na zidove (serija cipela) i unutar samog prostora. Za potrebe postavljanja serije cipela koja će brojati više od 80 pari predviđa se postavljanje konzola uz zidove napravljenih od tvrdog lima u višemetarskim linijama zbog čega se predviđaju i veći produkcijski troškovi razrađeni u troškovniku.
Bane Milenković (Novi Sad, 1963.) u Zagrebu je završio Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn i diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Ferdinanda Kulmera 1988. godine. Izlagao je na više od 70 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Austrija, Bosna i Hercegovina, Indija, Izrael, Njemačka, SAD, Kanada, Srbija, Maroko, Indija, Turska, Slovenija, Rusija) te na više od 130 skupnih izložbi.
Djela mu se nalaze u fundusima muzeja (Moderna galerija, Zagreb; MMSU, Rijeka; MUO, Zagreb) te u mnogim privatnim kolekcijama, kao i javnim ustanovama. Osim slikarstva bavi se kiparstvom, keramikom i scenografijom. U javnim su prostorima izvedena tri rada (SRC Mladost, Zagreb; Park skulptura Golubinjak i Baduso u Italiji).
Sudjelovao je u brojnim međunarodnim likovnim simpozijima (Francuska, Italija, Slovenija). Dobitnik je dvanaest nagrada u zemlji i inozemstvu poput Nagrade za slikarstvo na 18. salon mladih Zagreb, 1987 ili nagrada za scenografiju na Međunarodnom festivalu dječjeg kazališta, Ljubljana, 1989. i na Marulićevim danima, Split, 1994.
F. S. / Foto: Mario Krištofić i Srećko Budek
