Beograd: Jedina prava metropola Balkana

Turistička organizacija Beograda (TOB) redovito jednom ili dva puta godišnje poziva novinare iz nekadašnjih republika zajedničke domovine na studijski boravak u njihovu glavnom gradu, a ovaj puta tu je pridružen i jedan dan Novoga Sada.Više puta sam pisao, najviše na ovom portalu, ali i drugdje o Beogradu. Ono u što smo se i ovoga puta mogli osvjedočiti, mi novinari iz Sarajeva, Banja Luke i Zagreba, jest činjenica da na prostoru bivše zajednice republika pod zajedničkim nazivom SFRJ pa i šire, jedino ovaj grad može pretendirati na titulu metropole. Jer, nije tu riječ o samom središtu svima znanim Knez Mihajlovoj i prilaznim ulicama, Trgu Republike i Terazijama s hotelom Moskva, već ako primjerice u 23 sata poželite popiti piće i nešto pojesti u krugu tri-četiri kilometra od centra, sigurno ćete to moći dobiti.

Dole ispod Slavije kada šina savije…

U gradu u kojem živim piće možete u to vrijeme dobiti u Tkalčićevoj ulici, ostali lokali baš počinju sa zatvaranjem, a pojesti nešto u to doba spada u raritete. Naravno, ovaj mjesec je Zagreb živnuo – Advent je – ali već u siječnju ta tužna činjenica ponovno će zavladati. Kako smo spavali u starom hotelu Slavija Garni (potrebno preuređenje) prošetali smo ulicom Sv. Save u kojoj je smješten hotel. U prijeđenih dvjestotinjak metara vidjeli smo otvorenih pet-šest lokala s jedne i druge strane, a mi smo birali i na kraju ušli na najskuplje piće u foajeu hotela Beograd s četiri zvjezdice.

Skadarlija: Novinari i Miodrag Popović, direktor TOB-a

Naši domaćini, direktor TOB-a Miodrag Popović, suradnica Danijela Teofilović i Jelena Stanković, organizirali su ručak u starom restoranu Ima dana na Skadarliji, a nakon toga krenuli smo u razgledavanje grada, točnije muzeja. Dom Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici dijelom je naslonjen na znameniti teatar Atelje 212. Ova lijepa zgrada sagrađena 1896. godine bila je u vlasništvu poznatog srpskog političara, diplomata i osnivača Liberalne stranke, Jevrema Grujića.

Tu nas je dočekao Lazar Šećerović, potomak ove slavne srpske obitelji po majčinoj strani, koji nam je vrlo iscrpno govorio o svim dijelovima ovoga lijepoga zdanja.

Milena Pavlović Barili: Rudolf Valentino

Posebno nam je bilo interesantno vidjeti aktualnu izložbu velike srpske slikarice Milene Pavlović Barili (1909.-1945.), koja je umrla u New Yorku čeznući za povratkom u rodnu zemlju. I prije sam viđao njezine slike u Vojvodini na više mjesta, a za moje kolegice to je bio prvi i izuzetno dojmljiv susret s njezinim slikarstvom.

Sljedeće mjesto za upoznavanje muzeoloških, a time i kulturnih vrednota, bio je Muzej iluzija u centru u neposrednoj blizini Terazija. Ovaj modernistički prostor cijelim nizom vizualnih (svjetlost, ogledala, stakla) i zvukovnih efekata može dobro oraspoložiti i na kraju educirati svakoga posjetitelja. Čovjek se nakon posjeta ovome mjestu osjeća razigrano, veselo, optimistično, što baš i nije slučaj sa svim muzejima. Svakako posjetiti!

Večer prvoga dana proveo sam u JUGODRP-u (Jugoslovensko dramsko pozorište) na predstavi Biljane Srbljanović ‘Vrat od stakla’ u režiji Jagoša Markovića. Eminentnu postavu glumaca predvodi maestralna Jelisaveta Seka Sablić u ulozi Bogdanke, koja kao da je pisana upravo za nju. Priča o rasapu jedne beogradske građanske obitelji tijekom 20 . stoljeća pa sve do naših dana. Posebno se apostrofiraju ulični prosvjedi na ulicama grada i (ne)mogućnost ljudi da poduzmu i naprave stvari koje se od njih očekuju te vlastitim djelovanjem oslobode sebe i društvo u kojem žive svih mogućih stega. Osim Sablićke, u odličnom ansamblu treba istaknuti Vesnu Trivalić, Anitu Mančić, mladu Milicu Gojković, Dragana Mićanovića i Irfana Mensura.

Akvarijum i tropikarijum

Do ovoga posjeta nisam znao da je otvoren Akvarijum i tropikarijum Beograd. U otmjenom kvartu, Dedinju, između raznih veleposlanstava, jedna grupa entuzijasta na čelu s današnjim menadžerom muzeja Branislavom Jakovljevićem, uspjela je u većem prostoru nekadašnje mjesne zajednice (još se vidi preostala košarkaška ploča) otvoriti ovaj muzej. Imali smo izuzetno educirane voditelje u prostoru gdje smo, osim riba i ostalog životinjskog svijeta iz Jadranskog mora i drugih dijelova svijeta, vidjeli (a neki i na rukama držali) zmije, reptile, pauke iz terarija… Opći dojam svih nas je da ova vrijedna entuzijastična ekipa, koja preživljava najvećim dijelom od prodaje ulaznica, zaslužuje svu pozornost grada i države u održavanju pametno smišljenog koncepta približavanja ovoga dijela životinjskoga svijeta, prvenstveno školskoj djeci a potom i svim građanima.

Muzej savremene umetnosti

 

 

Put razgledavanja i upoznavanja beogradskih muzeja odveo nas je na Novi Beograd u Muzej savremene umetnosti, izgrađen 1965., te rekonstruiran od 2007. do prošle godine. Zgrada koju je projektirao arhitektonski tim s Ivanom Antićem i Ivankom Raspopović je u godini otvaranja dobila najveće priznanje grada – Oktobarsku nagradu. I zaista djeluje impresivno način na koji su arhitekti zamislili komunikaciju bez zatvorenih katova s nizom stepeništa koji povezuju različite razine a da pri tom možete gledati dijelom i kat niže. Ovo je bio moj drugi posjet tom muzeju, ali oduševljenje nije ništa manje nego ranije. U stalnom je postavu na dva nivoa (to je bolji izraz od kata) suvremena umjetnost jugoslavenskih naroda pod nazivom ‘Sekvence’, među kojima ključno mjesto zauzimaju hrvatski umjetnici. Od početnog donjega dijela gdje smo vidjeli slike Becića, Detonija, Tartaglije, Uzelca, preko najznačajnijih predstavnika Exata 51, slikara Kristla, Picelja, Srneca, arhitekata Bernardija, Richtera, Rašice do radova Tomislava Gotovca, Marteka, Šuteja, Kožarića, Sanje Iveković… Hrvatska likovna i kiparska umjetnost ovdje je predstavljena na najvišoj razini. Kroz muzej nas je proveo i održao nam školski dvosat kulturnoga naslijeđa bivše države Zoran Erić, šef kustosa u muzeju.

Instalacija Ilije Šoškića

Na trećem, četvrtom i petom nivou mogli smo se upoznati s velikim umjetničkim djelima Ilije Šoškića, Crnogorca rođenog u kosovskim Dečanima, koji je svjetsku slavu stjecao ponajprije u Italiji. Njegov je znameniti ‘Pucanj u zid’ (iz pištolja, za kojeg kaže: To je bila maksimalna energija u minimalnom vremenu), ali osim performansa koje izvodi, cijeli svoj umjetnički vijek radi i kipove, slike. Taj uvjereni ljevičar i danas u osamdesetima, živi u Splitu. Za boravka u Novom Sadu vidjeli smo plakat koji je pozivao na izložbu u foajeu Srpskog dramskog pozorišta. Imao je istovremeno izložbe u ova dva grada. Za one koji će iduća dva mjeseca putovati tamo, preporuka – svakako pogledati.

Modernistički restoran Hush Hush

Nasuprot muzeja s druge strane Save nalazi se modernistički restoran Hush Hush unutar nekadašnjih lučkih magazina, koje i danas zovu beton hala. Ručak u ugodnom ambijentu počeo je kasno popodne, ali dovoljno rano da pojedemo pravu goveđu juhu (ja bih rekao pravljenu od mesa), njihove Balkan fusion obroke od piletine i svinjetine s puno priloga i vrlo dobar desert. Pili smo tamjaniku Tri Morave i crni cuvée Vinarije Janko. Posluživao nas je razbarušeni vlasnik Roco. Ispred je terasa s koje se u lijepa vremena široko vidi Sava, teglenice, splavovi preko rijeke i prvi veliki objekti kao što su trgovački centar Ušće i već spominjani Muzej savremene umetnosti s velikim parkom skulptura.

Književnik i kolumnist Svetislav Basara

Završetak toga dana iskoristili smo svatko na svoj način u velegradu koji mami. Meni je bilo zanimljivo sjediti u caffe-bistrou Opera u centru ‘ispravljajući krive Drine’ s poznatim novinskim kolumnistom a po mnogima i ponajboljim živućim srpskim piscem Svetislavom Basarom. Naravno da je šezdesetak minuta bilo dovoljno samo da dotaknemo hrvatska i srpska kulturna i ina pitanja.U sljedećoj godini možemo ga očekivati kao gosta u jednoj od najgledanijih emisija HRT-a.

Zadnjega dana, oni koji još nisu bili u Muzeju Nikole Tesle, pošli su na edukaciju, a mi koji smo završili taj razred u kupovinu kajmaka i sira na Zelenu i Kalenića pijacu. Doviđenja Beograde do sljedeće prilike! Na kraju još jednom zahvaljujem TOB-u na čelu s direktorom Miodragom Popovićem i njegovim suradnicama Danijelom Teofilović i Jelenom Stanković što su mi omogućili i priredili ugodne trenutke boravka.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić


Tagged: , , , , , , , , , ,