Beogradsko rano turističko proljeće

U ovo doba godine, treći dio veljače, u Beogradu se održava veliki sajam turizma, priprema se početak filmskog festivala FEST i kreće cijeli niz drugih značajnih događanja.42. međunarodni sajam turizma održan je pod sloganom ‘Put pod noge’. I stvarno je bilo tako ako ste obilazili svih pet velikih prostora na Sajmištu. Na otvorenju je istaknuto da je turizam među najbrže rastućim privrednim granama u Srbiji.

Za Srbiju je 3,5 milijuna dolazaka i devizni priljev od 1,4 milijarde eura rekordno ostvarenje u 2019. godini. I dalje najviše doprinosi Beograd s otprilike pola tog prihoda, a slijede Novi Sad i Vojvođani općenito, veliki broj banja (toplica) koje su popularne i kod domaćih gostiju te nimalo zanemariv zimski turizam s Kopaonikom i Zlatiborom kao perjanicama.

Mornarke na štandu Novog Bečeja

Hrvatska turistička zajednica ponovno nije imala svoj centralni štand. Nadoknađivale su to pojedine TZ poput Vira, Ludbrega, Marine Hramina s Murtera i Makarske na zajedničkom štandu s Titelom iz Vojvodine te najveća TZ – ona grada Zagreba.

Bili su tu i naši vinari na velikom štandu HGK, njih 12: Agrolaguna, Belje, Kutjevo, Dingač Skaramuča, Feravino, Galić, Iločki podrumi, PZ Vrbnik, Terzolo, Testament Winery i udruga Plavac Mali Pelješac. Kao i svake godine, naša vina su izazvala veliki interes i cjelodnevne gužve na kušanju. Sve se to da podnijeti, jer u Srbiji iz godine u godinu raste popularnost naših vina.

Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK, kaže kako ovaj sajam intenzivno promiče i vinski turizam, što je priča u kojoj imamo što ponuditi.

Živahno na beogradskom Sajmištu

Murterini koji napreduju velikim koracima na svim područjima turističke djelatnosti imali su mnogo upita posjetitelja, a neki od dogovora su sklopljeni upravo dok sam bio na štandu. Šef Živko Šikić i njegova ekipa spremno su davali informacije o ovom prekrasnom otoku i uvjetima iznajmljivanja jedrilica. Grad Ludbreg, kojeg poznajemo kao dobar vinski kraj, ali i geografski centar svijeta kako oni kažu, prvi puta se predstavio na ovom sajmu i po riječima direktorica TZ-a Andreje Horvat vrlo su zadovoljni interesom publike i nekim kontaktima koje su ostvarili. Inače, mi smo već nekoliko godina vrlo skromno predstavljani na ovom sajmu. Želja je domaćina, a najbolje ju je izrazio Dejan Veselinov, glasnogovornik Sajma, inače i višegodišnji direktor TOB-a (turistička organizacija Beograda) da Hrvatska u puno većem obimu sudjeluje na sajmu u budućnosti, jer je interes srbijanske publike, pogotovo Beograđana, velik.

Živko Šikić (prvi slijeva) voditelj marine Hramina sa suradnicima

U razgovoru s direktorom TZ Vira, Srđanom Liverićem, saznao sam da oni godinama dolaze na sajam samostalno, a rezultati su povećanje posjeta iz Srbije, iz godine u godinu. TZ Zagreb redovito posljednjih godina ima svoj samostalni štand, a ranije je imala mjesto na velikom zajedničkom štandu HTZ-a. Statistički podaci od 2016. do prošle godine govore o svakogodišnjem povećanju gostiju iz Srbije u Zagreb. Tako je 2016. Zagreb posjetilo 24.088, a 2019. već 38.182 gosta, i tu su po oba kriterija (dolascima i noćenjima) na devetom mjestu. Međutim, gledajući sam prosinac od 3334 dolaska u 2016., ta je brojka porasla na 5198 u prošloj godini, što goste iz Beograda svrstava na šesto mjesto po broju dolazaka i noćenja.

Povijesni likovi na štandu Turističke organizacije Beograda

Ni ove godine nije bio manji interes na štandu, potvrđuju Maja Mastnak Car i Tamara Kramarić, za manifestacije u našemu glavnom gradu, a pogotovo za prosinački Advent. Interes su iskazivali za već etablirani ZagrebDox – međunarodni festival dokumentarnog filma sredinom ožujka te za Festival svjetla koji će se održati od 18. do 23. ožujka na više gradskih lokacija. Svi su pokazatelji da će već ove godine u prosincu posjetitelji iz Srbije biti u 5 top dolazaka. Inače, zemlja partner ove godine bio je Egipat, a izlagalo je više od 900 izlagača iz 40 zemalja. Zaključujem, svakako bismo trebali pojačati nazočnost u idućim godinama na ovom Sajmu.

Beogradsko dramsko pozorište

Po običaju, kada sam u Beogradu, osim turističkog movinga po Sajmu, redovito pogledam i pokoju kazališnu predstavu, a restorani se podrazumijevaju sami po sebi. Tako sam u Jugoslovenskom dramskom pozorištu pogledao komad ‘Mamu mu… ko je prvi počeo’ makedonskog dvojca, tekstopisca Dejana Dukovskog i režisera Slobodana Unkovskog, koji tradicionalno rade velike predstave u ovom kazalištu. Osim svima nama znanih Mikija Manojlovića i Branislava Lečića, dugotrajnim srdačnim pljeskom ispraćena je Mirjana Karanović koja u predstavi ima tri uloge: Balerinu, Ikoniju i Konstancu. Posebno dirljiv bio je trenutak dodjele najvećeg glumačkog priznanja za životno djelo – Dobričinog prstena za ukupni doprinos na području glume u Srbiji.

Mirjana Karanović

Mirjana Karanović je još 1980. nagrađena Zlatnom arenom u Puli za ulogu Petrije u ‘Petrijinom vencu’. Od tada do danas odigrala je gotovo dvjesto uloga u kazalištu i na filmu. Prva je i najvažnija glumica iz Srbije koja je surađivala i surađuje s režiserima iz Hrvatske i BiH… Sjetimo se Brešanovih ‘Svjedok’a iz 2003. gdje je glumila majku ili Esme iz ‘Grbavice’ Jasmile Žbanić iz 2006. godine. Režirala je 2016. film ‘Dobra žena’  koji je prikazan na Sundance filmskom festivalu. Kratka preporuka: svakako gledati budete li u prilici!

U Ateljeu 212 dan kasnije nazočio sam ženskoj predstavi ‘Moja Ti’ (napisala Olga Dimitrijević, glume Svetlana Bojković, Gorica Popović, Tatjana Bošković i Sofija Juričan uz jednog muškarca – Ivana Mihailovića). Protagonistice su starice čije živote pratimo u ovom trenutku, ali su vrlo česte reminiscencije na posljednjih 60-70 godina. Starice su nemoćne u srazu s nastupajućim liberalnim kapitalizmom, ali kao što to katkada u romantičnim zamišljanjima biva, one u ovoj predstavi ostaju u sretnoj zajednici. Treća predstava je naša, praizvedena na Brijunima – ‘Tko se boji Virginije Wolf?’ s Radom Šerbedžijom i Katarinom Bistrović Darvaš te dvoje mladih glumaca iz Beograda u ulogama Honey i Nicka, u režiji Lenke Udovički u Beogradskom dramskom pozorištu, čija velika scena odnedavno nosi ime Olivere i Rade Markovića. Šerbedžija je ovdje i te večeri pokazao zašto je veliki glumac i zašto je dobio nagradu Hrvatskoga glumišta prošle godine za ulogu Georgea. Reakcije publike su bile fantastične.

Specijaliteti iz restorana Uzelac

U Beogradu postoje neka uobičajena ugostiteljska mjesta po kojima se krećem i u koja se vraćam. Ovom prilikom sam po prvi puta bio u restoranu Uzelac na Hipodromu u dobro raspoloženom bosansko-srpsko-hrvatskom društvu. Sjedili smo tamo nekoliko sati uz razna predjela od hladetine i janjećih zaponaca, više vrsta salata do glavnog jela – pečene janjetine i završnih palačinki u vajn šatou.

Sve dobro, ukusno, a meni su se posebno svidjele palačinke. Svo to vrijeme restoran koji može primiti više od stotinu gostiju bio je pun. Neki su i odlazili, ali su drugi vrlo brzo zauzimali njihova mjesta. Cijene prihvatljive, a bijelo kućno vino Marinković – traži još…

Nekad tekstilni pogon, danas noćni lokal

Bio sam i u svom omiljenom kafiću Galerija bivšeg košarkaša Crvene zvezde Dragana Kapičića, mjesta gdje se okuplja jedan intelektualni krug oporbenjaka. I ovaj put bilo mi je drago vidjeti i družiti se sa Svetislavom Basarom, Filipom Davidom, pjesnikom Predragom Čudinom, Draganom Banjcem i drugima. Izići na sljedeće parlamentarne izbore u Srbiji ili ne? – pitanje je sad. Pretežiti odgovor: Ne vredi ni jedno ni drugo!U neposrednoj blizini hotela Rex u kojem sam boravio detiri dana nalazi se noćni lokal neobičnog imena  Vinovlačara. Nekada je tu bio tekstilni pogon pa se zvao Vunovlačara, a spretni gazda Rale, izgledom jedan od filmskih braće Marx, zamijenio je jedno slovo i napravio mjesto gdje se cijele noći može popiti piće i slušati kafansku muziku u najboljem smislu te riječi. Ali znaju majstori i Arsena i Dragana Stojnića i Bijelo dugme kada treba. Ako se želite dobro zabaviti, svirka počinje u ponoć. Svakako ih posjetite kad vas put navede u Beograd!

Park na Obilićevom vencu

Centar, tj. Trg Republike i Knez Mihajlova sada su sređeni, ali novogodišnji nakit još stoji, kažu da aktualna vlast na taj način želi uljepšati svakodnevicu. Završno, projekt Beograd na vodi oko kojega su se lomila mnoga koplja u medijima polako izrasta u visinu, cijeli se krajolik uređuje uključujući staru zgradu željezničke stanice koja uživa status kulturne baštine i čini se da će na kraju ta priča završiti s onom starom ‘tresla se brda, rodio se miš’.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić



Tagged: , , , , , , , ,