Bookmark: Boris Veličan – Meni je svaki dan nedjelja

U našoj rubrici Bookmark objavljujemo književne osvrte Damira Vujnovca na domaće i strane naslove. Za ovu priliku odabrao je knjigu Borisa Veličana ‘Meni je svaki dan nedjelja’ (Algoritam, 2012.).

Damir Vujnovac 2‘Prije nego što sam kreneš na put, zapitaj se jesi li sam sebi ugodno društvo!’

Četiri milijuna koraka od Petrograda do Pariza vjerojatno je dovoljno da se čovjek sam sa sobom dogovori oko gore citirane teze. Dnevnik putovanja Borisa Veličana pomoći će nama, koji se na takav put (još) nismo otisnuli, da pokušamo pronaći svoj vlastiti odgovor.

Ovaj sjeverni dio Veličanove ‘putničke trilogije’ ima dobar uvod koji objašnjava poriv što putnika tjera na pješačenje putovima Mirka Seljana koji je koncem 19. stoljeća izveo pješački podvig na identičnoj relaciji.

Stil kojim naš ‘novi Mirko’ piše o svom putovanju pomalo se razlikuje od onog kojim se pisalo prije stotinjak godina, no svi koji smo već čitali Borisove putopise znamo da on ne osjeća potrebu stvari zvati drugačijim imenima od onih koja uistinu upotrebljavamo u krugu prijatelja. Čitajući njegove knjige sigurno spadamo u taj krug pa se dobro osjećamo putujući s njim iz udobnog naslonjača. U tome nam svakako pomažu i atraktivne fotografije iz kojih ponekad izbija umjetnički, a ponekad dokumentarni karakter, dok ima i onih koje možda više pripadaju osobnom foto albumu, no ovdje pripadaju u kategoriju: Ljudi.

Boris Veličan - Meni je svaki dan nedjeljaOrijentacija na komunikaciju s ljudima na putu mora dati dobar rezultat putovanja samom putniku, ali i čitatelju kojeg, osim Borisovih žuljeva, zanimaju vrlo dobro interpretirane dogodovštine, opasnosti, vesele ali i potresne priče o sudbinama ljudi s kojima se putem susreo. Početnu sliku, kojom je knjigu otvorio, ubrzo mijenja bijeda, jad i dno života. Tu, vjerujem, treba ostati topla srca, ali hladne glave i nastaviti živjeti svoju priču koja je također zahtjevna na neki svoj drugačiji način.

Mazohističko tjeranje samoga sebe k ostvarenju postavljenog cilja, bez obzira na bolove i ostale signale kojima se tijelo bori protiv ponekad nerazumne volje svog vlasnika, dovodi ga do željene točke kojom je naumio završiti to putovanje.

Namjerno kažem ‘željene točke’, a ne cilja. Cilj je putovanje i pobjeda nad slabim ili taštim sobom.

Cilj je dostizanje oaze koja, uz unutarnje borbe i čupanje ‘svijeta’ iz sebe, otkriva biće putnika i ljude koji su mu poslani da ih susretne na putu.

‘Oaza nije samo zelenilo i voda okružena pijeskom, oaza su dobri ljudi koje putnik sretne!’


Bookmark
Bookmark: Boris Veličan – Doma je lijepo, ali svugdje je najljepše


Boris Veličan-tribina

Svijet putovanja Borisa Veličana


Dvina Meler- Siera Leone

Tagged: , , , , , , ,