U našoj rubrici Bookmark objavljujemo književne osvrte Damira Vujnovca na domaće i strane naslove. Za ovu priliku odabrao je knjigu Lazara Ristovskog ‘Jednostavne priče’ (Laguna, 2015.).

‘Sinoć je umro. Nije mu to bilo prvi put.’

Sinoć se rodio. Za mene. Lazar Ristovski – pisac, rodio se u mom svijetu knjiga.

Do sad sam ga znao kao kazališnog i filmskog glumca, no pisca u njemu otkrio sam nakon objavljena dva njegova romana i ove zbirke priča koja je svoje treće izdanje doživjela u, za ove prostore, respektabilnih dvije tisuće primjeraka.

Početna rečenica prve od trinaest priča privukla me jednostavnošću kojom autor balansira između narodnog pripovjedača i Daniila Harmsa. Ristovski piše o ‘malom’ ili ‘običnom’ čovjeku i inteligentno provlači svoj sarkazam slikama kojima lako puni prostor priče. Gotovo svaka priča u ovoj zbirci započinje rečenicom koju treba zapamtiti, no kako zna započeti, tako je i majstor neočekivanog obrata na kraju. On zna čitatelja natjerati da, po svršetku priče, zastane i razmisli. Puno sam puta, čitajući ove priče, zastao zapisati neku rečenicu koja duboko i točno odražava neko stanje, događaj ili je jednostavno misao koju valja zabilježiti i oteti zaboravu. Od nekih njegovih rečenica jednostavno protrneš.

Tračak humora koji nam servira u neugodnim situacijama silno mi se dopada, uz ‘usput’ utkane detalje koji njegovo pisanje razlikuju od mnogih autora koji također znaju biti i nježni i grubi u svojim pričama istovremeno. Zlo, smrt, sreća ili malograđanština, maštovito su prikazani, bez viškova u pisanju jednostavnim jezikom. Jednostavnima je nazvao i priče, no uistinu je nesvakidašnja prilika imati ih u rukama i čitati. Neizmjerna je čitateljska sreća pronaći knjigu koja može ovoliko oduševiti. Autor ovdje pokazuje mnoga svoja lica, progovara kroz karaktere različitih godina, stanja, porijekla i situacija. U svakoj priči pronalazi i dobro i zlo pa ih nekako miri.

S neskrivenim zadovoljstvom želim svima objaviti: pronašao sam svog favorita među srpskim autorima kratke priče! On proizvodi scene kojima čitatelja odvodi u neku drugu dimenziju i zarobljava ga u priču. Ristovski vlada širokim spektrom tema, svaka od njih je iz drugog svijeta, a čvrsto je usidrena u našem susjedstvu.

Ovu izvanrednu zbirku izuzetnih obrata, pročitanu u nekoliko sati, preporučujem svim ljubiteljima priča koje se ne stide prikazati svijet kakav on uistinu jest.

‘Kad se čovek ne stidi da pokaže svoja osećanja, ja to smatram hrabrošću.’