U našoj rubrici Bookmark objavljujemo književne osvrte Damira Vujnovca na domaće i strane naslove. Za ovu prigodu odabrao je novu knjigu Marijane Perinić ‘Jesi online?’ (Funditus, 2016.).
Već dugo nismo vidjeli ovakvu rentgensku snimku našeg društva, naše regije i naših ljudi!
Chick-lit naljepnice i tome slična etiketiranja zaboravite, jer se ispod fasade pudera, sjenila i rumenila kriju neprospavane noći, teška jutra i neizvjesna „sutra“. Ovaj put u romanu Marijane Perinić krivac tome nije (samo) alkohol, već mentalno stanje društva, pohlepa, ljubav ili tek loša sreća. Bilo kako bilo, uzimajući u ruke ovu knjigu, očekujte zebnju i sreću, suosjećanje s likovima i smijeh, napetost i uživanje… očekujte sve što jedna punokrvna moderna priča mora sadržavati.
Početna akcija i mudro uvođenje likova u priču zovu na čitanje životnih dijaloga kojima autorica daje vjerodostojnost osobama što ih upoznajemo. Sve je jezično i stilski uravnoteženo dobrom upotrebom dijalekata bez padanja u zamku pretjerivanja korištenjem narječja koja autorici nisu domaća. Odličan tajming za podizanje napetosti i bacanje udice čitatelji(ca)ma zanatski su izvedeni bez pogrešaka i pomažu nam da se prepustimo tijeku priče i vođenju kroz smijeh i suze što nas čekaju. Upravo ti obrati, kojima priča obiluje, čine je zanimljivom i neizvjesnom, no i prilično stvarnom. Marijana Perinić je napisala društvenu kroniku, bez uvijanja, bez uljepšavanja, bez pretjerivanja. I kad, čitajući, naiđete na nešto što vam se možda čini pretjeranim ili manje mogućim, čitajte dalje dok ne dobijete odgovor na svoja pitanja ili nedoumice. Čitajte do kraja.
Uvođenje novih tehnologija u komunikaciju među likovima romana svakako je dobrodošlo i dobro stoji cijeloj priči. Preglednim prikazom online komunikacije izbjegnuta je opasnost od gubljenja čitatelja među brojnim brzim i kratkim porukama razmijenjenim među junakinjama kakve svi mi poznajemo. Dobro kombinirani opisi, dijalozi i dopisivanje olakšavaju suosjećanje s likovima i praćenje sudbina koje nam se isprepliću pred očima. Autorsko upravljanje situacijama u romanu izvedeno je u maniri iskusnih majstora i svakako zaslužuje komplimente.
Vjerodostojnost priči svakako daju autobiografski elementi na koje nas je autorica navikla u svoje prethodne dvije knjige pa ih, zapravo, ovdje i očekujemo. Stvarne situacije uklopljene u aktualne društvene događaje, uz humor koji ni u jednom trenutku nije samom sebi svrha, vežu čitatelja poput dobrih TV serija što publiku zarobe i ne puštaju do konca posljednje epizode. Izazivanje emotivnih trenutaka pri tom djeluje prirodno i funkcionira savršeno.
Kad već spominjem prethodne dvije autoričine knjige, valja reći da je ovo djelo neusporedivo zrelije napisano, izvedeno u novoj još nepotrošenoj formi dok na njen, već provjeren način, ležerno progovara o bremenu što ga društvo stavlja na ramena onih koji se usude biti drugačiji. Na njenu socijalnu osjetljivost i sprdanje s malograđanštinom već smo navikli i tome se više ne čudimo čak ni u ekstremnim ali mogućim situacijama.
Manjak snažnih rečenica i dubokih misli kompenziran je vrlo dobrom pričom, kao i dobrim osjećajem koji prati čitanje. Nakon što oči napuni suzama, priča odmah za tim izmami smijeh. To je život. To je i novi, odličan roman Marijane Perinić.
Jesmo li svi online?
