U našoj rubrici Bookmark objavljujemo književne osvrte Damira Vujnovca na domaće i strane naslove. Za ovu priliku odabrao je knjigu Nikole Horvata ‘Brinški epitaf’, objavljenu 2017. u autorovoj nakladi.
‘Da bi nastalo novo, staro mora umrijeti, a to boli.’
Bol je nešto što vas sigurno prati kad hodate više od četiri tisuće kilometara u komadu. Šest milijuna koraka, stotinu maratona… no nismo tu zbog statistike.
Nisam vjerovao da ću ovo napisati – ako niste čitali knjigu ‘Divljina’, ni nemojte! Želite li čitati pravu priču s pješačenja planinskim stazama zapadne obale SAD-a, priču o izazovu, priču o otkrivanju, priču o kraju i priču o početku – ‘Barinški epitaf’ je knjiga koju želite pročitati.
Divan predgovor Siniše Goluba zaslužio je mjesto u knjizi o ovom nesvakidašnjem pothvatu ili je možda i obrnuto, ova je knjiga više nego zaslužila odličan predgovor. Autorov uvod samo nas dalje uvodi u priču, čini nam putopisca i njegove korake bližima. Razotkrivanje, ogoljavanje hodača pred čitateljem nakon toga raste s brojem pročitanih stranica.
Bijeg putnika u liriku nije tako česta pojava u domaćoj literaturi, a neobična kombinacija putničkog dnevnika, autorove introspekcije i konkretnih uputa s informacijama o mjestima značajnim za Pacific Crest Trail stvara problem onome tko pokuša ovu knjigu svrstati u još nešto osim u kategoriju punokrvnog i iskrenog putopisa.
Krajevi kojima se Nikola divi i ljudi čije ga sudbine dotiču isprepleteni su s tugom, željom i odlučnošću. Poniranje u vlastitu bol izmjenjuje se s jedinstvenim vidicima, strahovi s divotom otkrivanja, a poraz s novim početkom. Iz teških situacija često izlazimo snažniji i spremniji na nove izazove. Lijepo je kad nas, osim nevolje, i ljepota iznenadi.
‘Ljepota ponekad čovjeka uhvati nespremnog. Tada ga najviše i mijenja.’
