U našoj rubrici Bookmark objavljujemo književne osvrte Damira Vujnovca na domaće i strane naslove. Za ovaj ponedjeljak odabrao je putopis Williama Dalrymplea – ‘Devet života’ (Naklada Ljevak, 2013.).

‘I tuga je dio života. Ono što moramo pronaći jest sreća koja se nalazi odmah do nje.’

Tijekom boravka u planinama mozak se uistinu razbistri i ideje same počinju dolaziti. Tako je i ideja za ovu knjigu autoru došla tijekom pješačenja na Himalaji.

Za razliku od mnogih putopisa u kojima je putopisac u središtu zbivanja, ovdje su u glavnoj ulozi ljudi koje putopisac upoznaje, kao i njihove, nama neobične, životne priče.

Želio je, i uspio, izbjeći klišej o ‘mističnoj Indiji’ koji opterećuje mnoge zapadne pisce i putnike, ‘Devet života’ je zbirka od devet pripovijesti ispričanih o nekim drugačijim, ali stvarnim životima. U njima je mistika ogoljena, pojednostavljena i približena našim iznenađenim osjetilima.

Ti su životi toliko stvarni i nama toliko daleki da je ponekad teško sasvim ‘ući u priču’. Barem je meni čitajući o njima bilo tako, budući da do čitanja ove knjige nisam mogao ni zamisliti da to sve u Indiji uopće ili još uvijek postoji. Čak i povremeno čitanje ‘suhog’ teksta, prijenosa događanja bez zauzimanja stava ili opredjeljenja vrijedi zbog novih saznanja i iznenađujućih informacija koje u ovim pričama nalazimo.

Šokantno je preslab izraz za sve što čitatelja u ovoj knjizi očekuje, informativno je preobičan opis za priče, likove i događaje opisane u pričama ljudi koji su toliko drugačiji od nas i kulture koje su toliko starije, raznovrsnije, pa čak i međusobno potpuno različite iako dolaze s istih meridijana. Ovim bih pričama možda samo još dodao poneku fotografiju ili ilustraciju, da čitatelja uputim u pravom smjeru i zaposlim sva njegova osjetila, no i bez toga mašta mora odraditi svoj dio.

Za sve što je vrijedno u životu treba vremena. Tako i za ove priče treba vremena, za čitanje, za razmišljanje o njima, za sjedanje stvari na svoje mjesto. Treba strpljenja i vremena, no isplati se.

‘Ako zatvorite vrata, ništa ne vidite. Ako ih odškrinete, sve postaje jasno.’