Zoran Krušvar, Kristina Posilović i Alen Kapidžić voditelji su radionica kratke priče, poezije, novinarstva i e-samizdata u sklopu Centra za kreativno pisanje (CeKaPe), koji je, sedam godina nakon što je osnovan i uspješno djeluje u Zagrebu, započeo s radom i u Rijeci. Kako su koncipirane radionice, kome su one namijenjene i što polaznici mogu očekivati, otkrili su nam riječki autori i CeKaPe-ovi voditelji.

Zoran Krušvar, voditelj radionice krake priče

Voditelj ste radionice kratke priče koja se ovih dana pokreće u Rijeci. Postoji li interes za takvu vrstu radionice kreativnog pisanja i u kojoj mjeri ona može pomoći polaznicima?

Naravno da interes postoji. Zahvaljujući ponajprije globalnom razvoju novih tehnologija, interneta, tableta, pametnih telefona i čitača elektronskih knjiga, došlo je do eksplozije elektronskog izdavaštva. Kako elektronsko izdavaštvo nema troškova tiska, postalo je iznimno jednostavno objaviti vlastitu knjigu, bez potrebe za izdavačem. Tako se u svijetu pojavila ogromna masa ljudi koja samostalno objavljuje svoje radove i voli sebe nazivati piscima. To ima svojih mana, u smislu da zbog nepostojanja kontrole kvalitete tržište biva preplavljeno lošim radovima, ali ima i svojih prednosti – a jedna od njih je da se dio tih ‘pisaca u pokušaju’ sada pokušava na razne načine educirati kako bi bio što kompetentniji. Ta globalna situacija preslikava se i na Hrvatsku, jasno u znatno manjem omjeru, ali ipak.

Što se tiče drugog dijela pitanja, koliko ona može pomoći polaznicima, to ovisi i o spremnosti samih polaznika na učenje i rad, ali i o tome drži li tu radionicu kompetentna osoba. Baš kao što danas svatko može objaviti knjigu i nazvati se piscem, tako imamo i radionice pisanja koje vode ljudi koji jedva da su i sami knjigu napisali. Radionice CeKaPe-a su upravo zato uspješne, jer se izvode s provjerenim i dokazanim autorima.

Kome je sve namijenjena vaša radionica? Imate li već sada nekih očekivanja od budućih polaznika? I što oni mogu očekivati od vas?

Radionica kratke priče namijenjena je svima koji žele unaprijediti svoje znanje i vještinu izražavanja u toj zahtjevnoj formi. Upravo zbog toga što je priča kratka, ona pred autora postavlja izazove u smislu sažetog, konciznog izražavanja i otkrivanja što više sadržaja sa što manje riječi. To je fokus radionice. Govoreći o očekivanjima, mogu spomenuti kako sam sinoć pogledao film ‘Whiplash’ te sam pod snažnim dojmom prikazane predanosti, ne znam smijem li nešto slično očekivati od polaznika? Oni od mene mogu očekivati individualizirani pristup te dobiti moje znanje i iskustvo na raspolaganje. Ranije sam vodio radionice s mladim piscima i među njima danas ima objavljenih autora, kao i dobitnika nagrada pa vjerujem da je to dobra referenca. U svakom slučaju, radionice pisanja su rad na sebi, a to je uvijek dobro ulaganje.

Kristina Posilović, voditeljica radionice poezije

Tko su polaznici vaše radionice poezije? Dolaze li vam ljudi koji tek pokušavaju napraviti prve korake ili je riječ o autorima koji su već objavljivali svoje radove, odnosno zbirke pjesama?

Uglavnom se radi zaljubljenicima u poeziju koji strastveno godinama pišu stihove pa su ih sada poželjeli podijeliti s drugima i usavršiti. Neki od njih objavljuju pjesme na internetskim stranicama posvećenim književnosti, neki imaju vlastite stranice ili facebook grupe za promociju vlastite poezije. Nemaju svojih ukoričenih izdanja, no ne znači da se to neće promijeniti. Ono što mene posebno veseli jest pozitivna energija koja vlada na radionicama, generacijska i poetska šarolikost me naprosto oduševljavaju jer se ipak radi o prvoj radionici pisanja poezije u našem gradu.

Kako su koncipirane vaše radionice? Koliki je omjer teorijskog u odnosu na praktični dio rada, odnosno vježbi?

Radionica pisanja poezije traje jedan semestar. Polaznici će imati priliku sustavno raditi na svojim pjesmama, brusiti i obogaćivati svoj izraz, ali i čuti što njihovi kolege pišu, što misle te kako doživljavaju njihove radove. Uglavnom je koncipirana tako da se sastoji od jezičnih vježbi koje polaznici pišu na satu, zadataka koje rješavaju kod kuće i rada na pjesmama koje donose iz sata u sat. Najveći dio rada je praktični, dok se teorijski provlači kroz praksu jer se tako tehnika pisanja najbolje usvaja. Moj je zadatak mentorirati radionice kako bih iz njihova pisanja izvukla ono najbolje u skladu s njihovim željama i očekivanjima. Nadam se da će ih i grupni rad motivirati na otvaranje novih poetskih perspektiva jer to je uvijek ono najbolje što radionice mogu ponuditi. Velika mi je želja po završetku radionice organizirati književnu večer polaznika, gdje bi se oni predstavili riječkoj publici sa svojim novim iskustvom i, naravno, poezijom.

Alen Kapidžić, voditelj vikend radionice e-samizdata

Uz financijske, koje su najvažnije prednosti e-samizdata u odnosu na objavljivanje tiskanih knjiga? Kakva su vaša iskustva?

Mislim da je najvažnije kod e-samizdata mogućnost objave vlastitog djela i distribucije tog djela globalno putem interneta. Drugim riječima, e-samizdat omogućuje bilo kome da objavi svoje djelo i učini ga dostupnim svim ljudima na svijetu. Pa čak i u svemiru. Naime, astronauti na ISS-u imaju pristup mailu pa je teoretski moguće im poslati e-mail s e-knjigom u privitku, što nikako ne savjetujem, osim ako vas netko od njih nije zamolio da mu je pošaljete.

Moja iskustva su vrlo pozitivna. Prvu sam e-knjigu objavio početkom 2013. Dvije godine kasnije imam objavljenih devet naslova (tri romana, jednu zbirku kratkih priča, a ostalo su priče raznih dužina), koji su ukupno skinuti nešto malo više od tri tisuće puta. U inbox mi se javilo nekoliko ljudi koji su jako zadovoljni pročitanim, nekolicina ih je pohvalila lijepim riječima na Goodreadsu, a prosječna ukupna ocjena također na Goodreadsu mi je 4,25. Prije toga sam imao objavljene tri knjige u nakladi po 200 primjeraka za koje nisam znao gdje su distribuirane, koliko ih je ljudi pročitalo niti sam imao kakvih povratnih informacija o napisanom.

Postoje li određeni kriteriji za e-samizdat, odlučuju li o tome isključivo autori? Kolika je isplativost, donosi li e-knjiga prihod autorima koji pišu na hrvatskom jeziku?

Postoje jedino tehnički kriteriji tj. minimalni tehnički uvjeti (grafičke) pripreme teksta koje morate zadovoljiti. Naravno, tekst ne smije poticati na bilo kakav oblik mržnje. Osim toga, autor ima potpunu slobodu objaviti što god želi.

Do sada sam zaradio 8,08$ od prodaje. Kaže jedan moj frend da je dosad zaradio stotinjak kuna. Mislim da kod Hrvata još dugo neće biti ništa od zarade na e-knjigama. Ima više razloga za to. Jedan je što mislimo da je knjiga opće dobro, drugi je što mislimo da na internetu sve treba biti besplatno, treći je što nas je strah ostaviti svoje podatke na nekoj web stranici, a gdje neće broj kreditne kartice? I tako… Ima tih razloga.

Prijave i upisi na radionice mailom na [email protected] ili na web stranici www.cekape.com

Renata Cisar / Foto: Privatni arhiv