Proteklog, produženog vikenda boravio sam u Murteru na istoimenom otoku, koji je već sada na Šibenskoj rivijeri, u kategoriji mjesta od 2000 stanovnika, lider ne samo u dolascima već i po brojnosti relevantnih turističkih događanja.Tisuću gostiju ovoga vikenda nazočili su najbrojnijoj regati na Jadranu, Kornati kupu, dolasku četrdesetak kamper vozila iz Slovenije u okviru Caravanove karavane. Otvoreni su brojni restorani, a ovom prigodom predstavljam konobu Karaka i restoran Rebac.

Ali pođimo redom, od naslova. Colentum je rimski naziv za naselje koje je nastalo po procjenama u 2. stoljeću prije Krista. I prije u doba Ilira bilo je tamo naselje, a Colentum su utemeljili Liburni. Plinije stariji prilično točno opisuje Colentum kao jedini otočni grad južno od Iadere (današnjega Zadra udaljenog oko 30 km) te 18 km od ušća Titija / rijeke Krke.

Pronađeni su mnogi artefakti iz toga vremena, od novčića Nerona i Vespazijana do mnogih dijelova mozaika, pa neki arheolozi Colentum nazivaju gradom mozaika. Zajedničkim trudom povijesne udruge Argonauti, Općine Murter i Turističke zajednice Murter-Kornati, posljednjih godina ovaj lokalitet iz dana u dan mijenja svoj izgled i približava se konačnom oblikovanju kada će uz već otvorenu, prvu u Hrvatskoj, arheološku plažu, dobiti šetnice i poučne table s povijesnim podacima.

Posla još ima puno, priča mi Šime Ježina, direktor Turističke zajednice, dok zajednički razgledavamo kamene ostatke građevina uz more, a isto toliko se nalazi u moru na dubini od 0,5 do 3 metra. Zato ta plaža i jest interesantna mnogim ljubiteljima starine. Kada sve bude dovršeno bit će to izuzetno atraktivna lokacija za posjetitelje Murtera s pješačkom i biciklističkom stazom oko Gradine do Betine i nazad.

Vikend pun događanja doveo je stotinjak jedrilica i preko 600 nautičara na tradicionalnu regatu 18. Kornati Cup u organizaciji Pitter Yachtchartera iz Austrije te yacht klubova Kornati i Tkon. Prva takva utrka domaćih jedriličara održana je u rujnu 1984 godine s tri posade. Već dogodine postala je internacionalna, uz sudjelovanje 27 brodova, a ulogu organizatora su tijekom godina preuzimali Austrijanci. Regata kreće iz Hramine, kroz četiri dana obilazi kornatske destinacije Piškeru i Žut, dolazi do Biograda i vraća se u Murter. Murterani tako tijekom godine imaju nekoliko utrka, koje okupljaju veliki broj natjecatelja i ljubitelja jedrenja.

U istom vikendu u kamp plaže Slanica pristiglo je četrdesetak kamper vozila iz Slovenije nakon što su prije toga obišli Šibenik, Vodice, Tribunj i Jezera. Marketinški lider u promicanju obiteljskog kampiranja je Roman Bauer, vlasnik portala Mein Platz, koji naglašava da se ovom posjetom Murteru kreće u promoviranje Hrvatske kao kamping destinacije. Sa slovenske strane organizaciju 27. Caravaning karavane kampera organizirala je Tjaša Grünfeld, iz Ljubljane. Naglasila je da se u Dalmaciji što prije trebaju izgraditi kamping odmorišta za ovu vrstu turizma.

Domaćin ovih kamperskih nomada bila je TZ Murter-Kornati uz sponzorstvo kampa Slanice i Tureta Toursa, koji je kampere odveo na Kornate. Ugodnu noćnu atmosferu dočeka gostiju, upotpunili su pjesma klape Ultima, domaći likeri, vino i kroštule. Jedinstvenost ove organizirane grupe je i svojevrsni novinarsko-istraživački posao kojim se bave prolazeći različitim krajevima Europe.

Kao i obično, kada boravim u Murteru, posjetio sam i ugostiteljske objekte u čemu Murter ne oskudijeva. Konoba Karaka, vlasnice Irine Kliček, smještena je u staroj gradskoj jezgri. Konoba je otvorena 2003. godine s unutrašnjošću preuređenom u stilu poznatog broda dubrovačkih pomoraca. Vrlo lijepo uređeno, u drvu, s više vanjskih prostora na koje se može doći iz dvije ulice te vrtnom i Vip terasom na katu i uličnim štekatima koji mogu primiti stotinjak gostiju. Gospođa Kliček, koja je objekt preuzela 2014., preko ljeta nastoji kuhinju bazirati na svježoj ribi i mesu na roštilju, od jednostavnije ponude do ramsteka i bifteka. Upravo po roštilju su i poznati u mjestu. Ipak, mene je zanimala riblja priča.

Dobru goveđu juhu sam preskočio, pa su prve stigle čokalice od filetiranog molića s rikolom, limunom i otočićima domaće majoneze (kako sam ja nazvao to jelo), inače kraće – moli u tempuri. Sve na svome mjestu, hrskavo, zavodljivo i ukusno.

Slijedila je orada porcijaš, divlja, oko 400 grama, dobro pečena s izuzetno ukusnom blitvom. Obično su prilozi, kao spomenuti, vrlo različiti od restorana do restorana, a ovdje je blitva bila onakva kakvu bismo željeli. Torta vrlo ukusna, za kraj, mamina kako mi je rečeno, a tada nisam saznao sastojke, što je razlog više da opet za koji mjesec dođem u Karaku. Međutim, ima tu od deserta štrudli od jabuke i sira, voćnih salata, pa i štrukli koje je gazdarica kao ‘relikviju’ svoga kraja dovela ovamo.

Uz jelo sam pio korektnu frankovku iz Orahovice, a vinska lista dopunjena ove sezone kutjevačkim vinima Perak (graševina, chardonnay, sauvignon, merlot) sadrži i Krauthakera, Kozlovića, Korlat, Plenkovića i vrhunski babić. Ponuda je upotpunjena crnim vinom kuće iz OPG-a Duvančić, Razvođe. I na kraju, vratimo se na početak. Posluživala me izuzetna konobarica Marsela koja mi je spretno (hvala joj) ponudila travaricu iz svoga kraja – Danila Gornjeg – i bila je upravo aperitiv kakav se traži. Brzo i spretno osoblje, uz smiješak koji ne silazi s lica, nema straha od bora, i to je ono što će ostaviti ugodan dojam na svakoga gosta.

Neposredno uz ulaz u marinu Hramina smješten je restoran Rebac, vlasnika Andrije Mudronje. Kada su počinjali prije 15 godina, priča mi Andrija, otvorili su restoran u očevoj kalafatskoj radionici. Podrška oca je bila važna, a urođena želja za ićem i pićem gurala je Andriju u ugostiteljski posao. Rade deset mjeseci u godini, zatvaraju samo u siječnju i veljači. Kuhinju Repca karakteriziraju jela ispod peke i krušne peći. Te večeri, kada je susjedna marina bila puna, tražilo se mjesto više. Grupa Nijemaca do mene naručivala je mesnate specijalitete kao što su biftek u gorgonzoli i pfeffer steak, koji su posluženi u keramičkim posudama, a jedan manji dio nije odolio škampima i ribi.

Ja sam za hladno predjelo dobio veliku riblju platu (pašteta od tune, slani i marinirani inćuni, salata od hobotnice, sir). Obilno i kvalitetno. Bibićev Cuvée R6 je tu odlično pasao. Iz krušne peći je pola sata kasnije stigla loštijera (protvan) sa škarpinom, krumpirima, tikvicom i još ponekom povrtnicom. Bilo je zaista obilno s prilogom, ali tko bi odolio ribi koju već dvanaest godina za restoran pribavlja ribar Stipe.Toga dana uz škarpine i orade stigao je zubatac od 7,5 kg. I ja ću reći ovim putem Andriji, lako vam je dok imate takvoga ribara.

Bibićevu odličnu mješavinu pio sam i s desertom cheesecake (moja greška trebao sam uzeti desertno), ali ako je to sav grijeh može se oprostiti. Mudronje su ove godine povećali kapacitet u zadnjem dijelu restorana za četrdesetak mjesta. Vrlo je lijepo uređeno, a čekaju se i neki dodaci, tako da sad u zatvorenom dijelu ima oko 90 mjesta. Vinska lista je i ovdje na visini. Kućno bijelo litarsko je Galićeva graševina a izbor butelja se kreće od Kozlovića, Coronice, Pošipa Čara do spominjanog Bibića, šibenskog Babića i hvarskog Zlatnog plavca.

Završno, opet, svi komplimenti murterskom turizmu. Imati gotovo popunjene kapacitete krajem travnja s toliko različitih događanja, može se dogoditi samo u mjestu gdje se dobro radi.

Turistička zajednica na čelu sa Šimom Ježinom, koja je na Praznik rada častila građane u uvali Čigrađa u zajednici s beech barom Lantana (gulaš, fritule, pića) treba i dalje ići samo naprvo (kako bi rekli domoroci), a sreća prati hrabre i uporne.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić

---