Damir Vujnovac: EUropis 2015 – Amsterdam

In the city of Amsterdam
you can find a lot of fun…
… pjeva Eddy Grant o ovom neobičnom gradu.
1-AmsterdamStvarno, ne mogu zamisliti da postoji netko tko dođe u Amsterdam i dosađuje se. Dobro, ja to teško zamišljam bilo gdje, jer mi je pojam dosade prilično stran. Veći mi je izazov organizirati dan tako da stignem sve što sam naumio, nego boriti se s viškom vremena. Ovaj je grad pun ljudi, zabave, bicikala, kanala, ljudi, birtija, bicikala… i tako u krug koji ne može dosaditi. Kako je tamo raditi i živjeti, to ne znam, ali znam da me svaki susret s Amsterdamom razveseli i ponudi mi taj grad iz nekog novog kuta.

Ovaj novi susret s Amsterdamom gotovo je potpuno drugačiji od onog prije pet-šest godina. Nisam uspio svoju (inače dobru) orijentaciju podesiti prema ranijem iskustvu, no istraživanje Amsterdama iznova čak mi je i odgovaralo. Klasične amsterdamske vizure svi vežu uz kanale, uske i visoke zgrade koje vire iz vode, veliki trg i crvenu četvrt pa smo se i mi većinom zadržavali u tim okvirima.

Amsterdam-luda ekipa

Luda ekipa

Proveli smo u gradu dva popodneva i večeri, dolazili vlakom i autom, otkrivali ga intuicijom, njuhom. Kad smo kod njuha, taj grad miriši bolje od bilo kojeg drugog koji sam imao priliku doživjeti. Ponekad bih samo stajao ispred neke birtije, uživao u mirisu koji se iz nje širi i promatrao prolaznike… a tamo se promatrati ima i što i koga. Bio dan ili noć, rijeke nasmijanih ljudi prolaze gradom. Zanimljivo ih je gledati čak i ako su, prema našim mjerilima, uobičajeno odjeveni, ako su trijezni i nisu koristili ni jednu od amsterdamskih dobrota. Svi su tamo dobro raspoloženi, veseli i nesebično šire tu energiju oko sebe. Kad ovo pišem, doima se kao da pišem bajku, no takvog sam dojma. Tom dojmu svakako doprinose i amsterdamski Zoro na konju, velika Štrumfeta (muško) i mali Štrumf (žensko), čovjek odjeven u ‘goli’ kombinezon, S/M društvo koje u tangama i lateksu šeta gradom, Britanci koji bršljanu s kuće izjavljuju ljubav ili ekipa s djevojačke večeri s mini vibratorima na naušnicama. Kamo svrstati još i žensko društvo koje slavi rođendan svoje članice u majicama ’60 & still horny’? Veselje je kamo god se okreneš, samo treba biti tamo, opustiti se i zaboraviti granice malograđanštine i lažnog morala.

Lažnog se morala treba riješiti i prolazeći kroz gužvu amsterdamskih inačica ‘Dućanske’ ulice u Varaždinu. U jednoj me uskoj ulici tog tipa gužva podsjetila na Špancirfest – zapneš i ne možeš ni naprijed ni nazad. Mala je razlika što se umjesto butika, mesnica i dućana s goblenima i vunom za štrikanje, ovdje prodaje seks. Ne ljubav, to bi bilo pogrešno napisati. U izlozima osvijetljenim crvenom bojom stoje ili sjede dame koje nude zadovoljstvo prolaznicima od kojih je većina ‘hvala, samo gledam’ raspoložena. Ukoliko netko i poželi ući, vrata se otvaraju, teška crvena zavjesa pokriva ulaz i ono što se događa unutra – ostaje unutra. O ukusima se (puno) ne raspravlja, no ipak bih zaključio da su najljepše djevojke bile one na pauzi… i one koje su prolazile gradom nekim svojim (drugačijim) poslom koji nema veze s crvenim svjetlima. S obzirom da na svakom od navedenih izloga stoji natpis ‘No Photo!’, fotografija spomenutih radnji nemam. Nije mi se dopala ideja plivanja ili ronjenja kanalom i traženja svog fotoaparata ili mobitela.

Amsterdam-kanali

Venecija sjevera

Stvarno, bila bi šteta ne spomenuti te kanale za koje kažu da se njihova tri metra dubine sastoje od metra vode, metra mulja i metra bicikala. Oni su sigurno jedan od prepoznatljivih zaštitnih znakova ovoga grada i daju mu poseban šarm. Vodu u njima ‘mijenjaju’ tri puta tjedno otvarajući brane, no puno je interesantniji vodeni sport brodskim ‘grajferom’ iz kanala vaditi spomenute bicikle. Godišnji ulov amsterdamskih biciklolovaca je između dvanaest i petnaest tisuća komada. Aha, dobro ste pročitali, sad se ona šala o metru bicikala u dubini kanala više ne čini nemogućom. U 165 kanala sve je moguće.

Volim gradove koji žive na vodi. Ima puno gradova izgrađenih kraj rijeka ili s obje strane neke rijeke, ali malo ih je koji na rijeci ili s tom rijekom žive. Gotovo tisuću i tristo mostova nužno je za dobar život u ovoj ‘Veneciji sjevera’. I svjetla toga grada koja se ogledaju u površini kanala izgledaju drugačije i zanimljivije no u bilo kojem drugom, meni poznatom gradu.

Amsterdam-zgrade

Zgrade izviru iz kanala

Neke zgrade centra Amsterdama izviru iz kanala, a neke ‘rastu’ iz uskih uličica, dovoljnih za jednosmjerni promet vozila i za opreznu šetnju. Mnoge od njih su se lagano nagnule u stranu zbog gradnje na močvarnom zemljištu, no ima ih koje su građene tako da su blago nagnute prema naprijed, da se velikim predmetima koje vitlom dižu na gornje katove ne bi udaralo u prozore na nižim etažama. Budući da nismo ponijeli dovoljno novca za kupovinu takve kuće, njihovo razgledavanje smo ostavili za neku novu priliku – kad uštedimo bar milijun i pol eura za jednu od jeftinijih. Ti ‘fini’ kvartovi, ali i oni ‘manje fini’ imaju ipak nešto zajedničko: u svima se fino jede. Sirevi, vafli, krumpiri, štogod na ulici ili u restoranima, ne ostavlja nas gladnima.

I oni imaju svoj Bulldog

I oni imaju svoj Bulldog

Jesam li već rekao da u Amsterdamu ne može biti dosadno? Jesam. Moje ‘fine’ hlače pucaju na stražnjici, izvanzemaljci ispred dućana s gljivama zovu na kušanje neke nove dimenzije, neko se žensko društvo slika… pa onda još jednu ozbiljnu i pristojnu za mamu, hrpe večernjeg smeća ispred dućana koje čekaju smetlare… čine taj grad uistinu neobičnim, a tako svakodnevnim, luckastim i zamazanim taman po mjeri čovjeka.

Valjalo bi povremeno svratiti ovamo po ljekovitu dozu ludosti, za lakšu plovidbu ovim našim, nimalo manje ludim vodama.

There’s a crowd crazy and loud,
in a distance I hear the drum
calling me to come to Amsterdam.

 

 


1-Haarlem
Damir Vujnovac: EUropis 2015 – Haarlem


1-Frankfurt

Tagged: , , , , , , , , ,