Desetosatna noćna vožnja autobusom Göreme – Denizli nije mi legla kao odmor,  jer za razliku od žena koje su putovale istim busom, muškarci se nisu smjeli izuvati i odmoriti noge izvan cipela. Ne znam zašto? Imao sam čiste čarape.Kombi za Pamukkale vozi svakih nekoliko minuta i za deset kuna i dvadeset minuta nalazim se pred prirodnim čudom zaštićenim i od Unesca. Ne znam daje li Unesco kakva sredstva za to što ‘štiti’?

Plaćam ulaznicu na južnoj blagajni i nakon stotinjak metara se izuvam, iako još ne znam zbog čega… pa imam dobre cipele za hodanje po kojekakvim terenima.

Prvi koraci divnom bijelom površinom sami mi daju odgovor na pitanja o izuvanju. Prirodna masaža stopala hodanjem po sitno naboranom kalcifikatu, zatim njihovo pranje u ljekovitoj termalnoj vodi, uistinu mi je odgovaralo nakon košmarne noći na autobusnom sjedalu. Budući da na leđima nosim ruksak sa svim svojim stvarima, a u ruci foto aparat, pažljivo gazim i izbjegavam klizanje. Divim se prirodi i trudim se ne zeznuti ni korak, da mi padom u vodu ili niz strminu oduševljenje ne bi splasnulo kao ono Mujino snijegom u Kanadi.

Topao je dan pa Japanci šeširima pokrivaju glave i nose suncobrane, a Rusi se skidaju u kupaće kostime i namaču u bazenčićima tople vode koja me mirisom podsjeća na Varaždinske Toplice. Zajedničko s Varaždinskim Toplicama je i arheološko područje rimskog grada odmah uz bazene. Ti su Rimljani uistinu imali dobar nos za pronalaženje tople vode.

Ovo je područje gdje se priroda poigrala i počastila nas nesvakidašnjim doživljajem. Sedamnaest termalnih izvora kojima temperatura varira od 35 do 100 Celzijevih stupnjeva donose vodu koja pri izviranju sadrži visoku koncentraciju kalcijevog karbonata. Kad on dođe u dodir s kisikom iz zraka, stvaraju se ugljikov monoksid i dioksid koji isparavaju i ostavljaju ovo bijelo što se s vremenom stvrdne. Dok se još nije stvrdnulo, gazimo po tome kao po mekoj bijeloj želatini. Dosta je bilo znanosti? Slažem se.

Maloprije spomenuti Rimljani izgradili su ovdje grad s amfiteatrom i svim njima suvremenim građevinama u kojima su uživali i Marko Antonije i Kleopatra. Marko je navodno morao nekim poslom dalje, a ona je produljila svoj godišnji odmor.

Oprostite mi što me rimske ruševine više ne oduševljavaju jer sam ih se nagledao na raznim mjestima. Vratit ću se radije ovim predivnim bijelim brežuljcima koji podsjećaju na zimski odmor. Oni privlače ljude iz cijelog svijeta pa su privukli i mene i dvaput me razveselili. Prvi put svojom ljepotom na dolasku, a drugi put mirom koji sam osjetio napustivši to bučno i pretrpano termalno izletište na sjeverna vrata, odlučivši da mi je bolje tri kilometra tabanati asfaltom u podne nego se bos probijati kroz stotine ljudi željnih pacanja u ovim nestvarnim bazenčićima. Nekako ne želim da mi se ime stopi s drugom teorijom o nazivu ovog mjesta. Pamukkale opisuju kao ‘pamučni dvorac’, ali ima i priča o putnicima koji su tri stoljeća prije mene istraživali grobove razasute vrhom brijega i mjesto nazvali Pambouk Kalesi, što bismo preveli kao ‘dvorac grobova’.

Od pamukkalske gastronomije uživao sam u jutarnjem bureku koji sam pojeo putem do kioska s ulaznicama, a ljekovitu vodu nisam probao, s obzirom da na putovanju nisam zainteresiran za njena diuretička svojstva. Zato sam na denizliskom autobusnom kolodvoru kupio ovu kombinaciju simita i pizze koja je izvanredno legla prije sladoleda kojim (uz wi fi, punjenje mobitela, TV…) časti autobusna kompanija.

Crtice s putovanja Damira Vujnovca možete pratiti i na facebook stranici ORIJENTacije

Pročitajte još: Damir Vujnovac: ORIJENTacije – turski Grand Canyon u Kapadokiji , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Kapadokija – zemlja lijepih konja , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – hodajući Ankarom , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Ankara , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Istanbul , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Skoplje