Nakon petnaest dana i više od 5000 kilometara prevaljenih u jedanaest različitih međugradskih autobusa kroz šest zemalja, dva vlaka podzemnih željeznica, tri gradska autobusa, tri taksija i sedam kombija, vrijeme je za sređivanje dojmova.
Šest kreveta u kojima sam spavao i pet autobusnih sjedala u kojima sam proveo noći, jedanaest gradova, nebrojeno mnogo ljudi, doživljaja, informacija i novih znanja, djelomično sam uspio opisati u dvanaest prethodnih priča.

Pisao sam tipkajući po mobitelu, a vrijedni ljudi s ovog web portala trudili su se tekstove prirediti za objavu i uz njih uklopiti fotografije koje sam im slao, ne bismo li čitateljima upotpunili dojmove s putovanja. Putovali smo zajedno, svatko na svoj način, veselili se novim doživljajima, tekstovima i fotografijama. Ostalo je još mnogo neispričanih susreta, ima i načetih tema koje čekaju da u njih zaronim pa da o njima svi zajedno naučimo još više, bit će još materijala za pokoju priču koja nije stala u ovo što je do sad objavljeno.

Dosadašnje iskustvo planiranja putovanja i boravka u stranim zemljama začinio sam novim, uspješno položenim zadatkom: snalaženjem na licu mjesta, bez rezervacija putnih karata ili smještaja. Bez rječnika (kojeg sam pripremio i zaboravio kod kuće) u džepu, ali s velikom vjerom u ljude koje ću na putu susresti i pouzdanjem u moj ‘putnički nos’ koji me obično dovede na pravo mjesto. Nije mi se na tom putu dogodilo ništa loše ili neugodno, sitne pogreške ili nespretnosti dio su šarma putovanja i lak način da se lekcije dobro nauče.

Budžet kojim sam raspolagao bio je skroman i nedostatan za komforno ili luksuzno putovanje. To je bio dodatni izazov da ugodu potražim u sitnim zadovoljstvima, pronalaženju zanimljivih informacija, u nematerijalnim dobrima i iskustvima te u otkrivanju sebe. Uz pohvale ovom putovanju, javljanjima i tekstovima, bilo je i onih koji su me pitali što mi to treba i ne mogu li putovati kako čovjeku priliči? Otkrio sam da mi priliče različiti koncepti putovanja i da u svakom od njih pronalazim ponešto u čemu uživam, a mišljenja sam da putovanje treba svakome, samo svatko mora pronaći svoj način da se upozna, a to je proces koji nikad ne smije prestati jer, kao što se mijenja svijet oko nas, mijenjamo se i mi sami.

Priprema za ostvarenje ovog sna, starog 29 godina, trajala je upravo toliko dugo, čitanjem tekstova Željka Malnara, Borisa Veličana, Jurja Bubala, Michaela Palina i Davida Byrnea… i mnogih, stvarno mnogih dobrih autora, nek’ mi ne zamjere što ih ovdje ne spominjem. Pripremi i realizaciji su pomogli i ljudi koji vjeruju u ostvarenje snova. Nazivi njihovih tvrtki i organizacija nalaze se na kraju svakog od ovih trinaest tekstova, no siguran sam da im reklama nije bila glavni motiv sudjelovanja u mom putopisnom projektu. Jednostavno, još uvijek ima i uvijek će biti ljudi koji će ti pomoći i na koje se možeš osloniti, makar susreti s njima bili i slučajni. U dobrotu ljudi vjerujem i dalje, a nakon ovog putovanja još i više, jer sam upoznao podosta njih s kojima ću, siguran sam, ostati u kontaktu, surađivati i prijateljevati.

Ja u ljude vjerujem. I u putovanja.

Crtice s putovanja Damira Vujnovca mogli ste pratiti i na facebook stranici ORIJENTacije

Pročitajte još: Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Sofija , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – oproštaj od Istanbula , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Kapali čaršija u Istanbulu ,  Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Istanbul s mora i kopna , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Izmir , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Pamukkale , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – turski Grand Canyon u Kapadokiji , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Kapadokija – zemlja lijepih konja , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – hodajući Ankarom , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Ankara , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Istanbul , Damir Vujnovac: ORIJENTacije – Skoplje