U organizaciji Nacionalnog parka Kornati, Turističke zajednice općine Murter-Kornati i Šibensko-kninske županije, tijekom lipnja traje gastro manifestacija ‘Dani kornatske janjetine’.U Hrvatskoj su, opće je poznato, na glasu lička, creska i paška janjetina. Malo je znano da na kornatskim otocima u toku cijele godine, bez pastira, obitavaju ovce koje nakon jagnjenja daju još jednu nezaobilaznu poslasticu ovoga kraja – kornatsku janjetinu.

Neumorni direktor TZ Murter – Kornati, Šime Ježina, organizirao je za medije jednodnevni izlet na Kornate na kojemu su novinari imali priliku na nekoliko otoka vidjeti i kušati janjetinu na više načina. U tu akciju su uključeni: konoba Opat – otok Kornat, konoba Beban – uvala Gujak, konoba Levrnaka na Levrnaki, konoba Stiniva na Kornatu, restoran Fešta na otoku Žutu i konoba Žmara na Žutu.

U ranim poslijepodnevnim satima brodom Torcida s murterske rive krenuli su Josip Zanze, direktor Nacionalnog parka Kornati i viša stručna savjetnica  Martina Markov; Mario Šiljeg, zamjenik ministra zaštite okoliša i prirode; Ivo Bašić, savjetnik ministra turizma; mješoviti pjevački sastav iz Murtera; novinari i drugi gosti. Nemojte sumnjati na brodu su bili fetivi hajdukovci, uključujući mene.

Stigli smo na Kornate. U konobi Opat, dočekao nas je Šime Ježina i preostali novinari, koji su u razgledanje otoka krenuli još ujutro. Ljubazni domaćin nas je dočekao s nekoliko domaćih rakija i likera, kroštulama, janjećom paštetom i odličnim crnim vinom, porijeklom iz Nadina. Veći dio ljudi je krenuo prema vrhu brijega odakle se pruža lijepi pogled na veliki dio Kornata. Ja sam preferirao prvo ovogodišnje morsko kupanje, a temperatura mora bila je po mom ukusu, oko 20 stupnjeva.

Nakon toga smjestili smo se u gornjem dijelu restorana gdje je posluženo prvo jelo – janjetina na gulaš s graškom ili bižima, kako kažu Dalmatinci. Slijedila je klasična peka sa janjetinom i krumpirima i na kraju desert u kojem je glavni sastojak bio ovčji sir. Sve je bilo odlično, ali janjetina s bižima najviše je prirasla mome srcu, pardon nepcu.

Kornati su otoci na kojima su Murterini još od 17. stoljeća uzgajali ovce i obrađivali masline. Dapače, nekada se ovdje uzgajala i vinova loza, koje danas više nema. Maslinovo ulje s Kornata je nadaleko poznato, a sada je došlo vrijeme da šira publika u Hrvatskoj upozna janjetinu.

Danas, priča mi Bojan Jelovčić, na Kornatima ima 2080 ovaca i gotovo toliko potpuno divljih i neevidentiranih, na otocima o kojima vlasnici ne vode brigu. Jelovčić ima oko stotinu ovaca i upola toliko janjaca. Dan-dva poslije našega razgovora, išli su šišati ovce. U tome mu pomažu već godinama prijatelji iz Slovenije. Šišaju električnim škarama koje napajaju iz agregata. Polazak je u tri sata ujutro a početak lova na divlje ovce je u pet sati. Razapinju se mreže, napravljene od pocinčane žice a više skupina tjerača ih navode prema zamci. Tu ih hvataju, šišaju a veterinari im stavljaju čipirane markice da bi ih obilježili. Nekada su ovce hvatali u stare ribarske mreže, ali vremenom ih je zamijenila žica. Te ovce, osim u nekoliko trošnih kuća, zaklon traže pod širokim krošnjama maslina. Upravo njihovo brstenje trave i gnoj koji proizvode bitan je doprinos rastu i opstanku maslina. Na Kornatima je do prije nekoliko desetaka godina bilo desetak puta više ovaca, ali u to doba je na tom arhipelagu živjelo i puno više ljudi.

Danas samo u Stinivi stalno žive Lovrići – lovci, uzgajaju ovce tijekom cijele godine i njihovo stado broji oko 400 ovaca. Na Levrnaki je Tito Ježina Pastir. Bebani ili Mudronje su treći po uzgoju, a zatim dolazi stado Drage Skračića na otoku Mani.

Kao što možemo primijetiti. nisu to velike brojke. I ne trebaju biti u ovoj fazi. Upravo zbog toga je na razini države, županije i općine poduzeta akcija kako bi se matična stada povećala i da bi kornatska janjetina bila tražena barem na potezu od Zadra do Šibenika. Što reći nakon ove promocije kornatske janjetine? Da, da i da! Osim creske i paške, Hrvatska nedvojbeno ima još jednu vrhunsku janjetinu – kornatsku. Da bi se o njoj više čulo i da bi se više jelo, treba uzgajati više ovaca, omogućiti vlasnicima otoka iz Murtera sve olakšice a posebno zagarantirati plasman mesa. U tom pravcu je i bila usmjerena ova akcija. Vjerujem da će uspjeti. A ja im poručujem po primorski ‘Krepat ma ne molat!’

I skoro da zaboravim, podršku u hrani i piću po običaju pružao mi je restoran Račić. Plate s morskim plodovima, koje donosi Đani su jednako kvalitetne kao i najbolja kornatska janjetina…

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić