U zagrebačkom caffe baru U dvorištu, u utorak, 9. veljače od 20 sati, predstavit će se zbirka poezije Darka Šeparovića ‘Autopilot’ (Algoritam). Knjigu će predstaviti: Dinko Kreho (kao kritičar), Sven Popović (i kao kritičar i kao prijatelj iz literarnog kružoka), Kruno Lokotar (kao urednik i pokretač nagrade) te autor (kao Darko Šeparović).
Zbirka poezije Darka Šeparovića, dobitnika Nagrade Na vrh jezika za sezonu 2014/15, ‘Autopilot’ je jedna od onih koje će, riskiram drskost predviđanja jer sam u to dosta siguran, biti proglašena uz zbirku ‘Metakmorfoze’ Alena Brleka, novim glasom generacije koja dolazi, ili tako nekako, pa onda postati kultna, a vremenom se primaknuti klasičnoj i upisati u memoriju.
Šeparovićeva pjesnička pojava usporediva je s pojavama Marka Pogačara ili Ivice Prtenjače, a na njemu je da ova – pedagoški loša, jer su visoko postavljena – očekivanja opravda novim knjigama. Premda, nema razloga za strepnju, jer širina poetskog zahvata Darka Šeparovića je iznimna, obilježen manevarski prostor širok, a opet već poetički definiran.
Darko Šeparović s lakoćom izbacuje stihove koji mogu postati refreni i poštapalice: new age zauvijek će se pisati koso / svaka romantika ima pogubnu statiku; originalno spajati oprečno sigurno ćemo pronaći nešto / toplo i oštro / povratnu kartu / nož u tvojoj ruci; duhovito izvrtati perspektive: mislim kako za svaku razbijenu čašu / kažeš; nije do mene / do stakla je; ili složiti urbano-lirske melankolične ambijente: mjeri se koliko će brzo snijeg amputirati ceste / nakon toga / nema dalje.
S takvom opremom, u kojoj se nazire i njegova kruhoboračka profesija, arhitektura, s pjesmama čija pak arhitektura počiva na bujnoj, ali ne i podivljaloj asocijativnosti, a dio vokabulara i zamjedbi crpi iz profesionalnog – u ovu zbirku je stvarno ugrađen autopilot. Ona sigurno leti i bez puno guranja i intervencija, siguran sam, meko slijeće na bolje stranice naše suvremene poezije.
Kruno Lokotar
