U suradnji sa ZKM-om darujemo 5 čitatelja/ica s po 2 ulaznice (za obje izvedbe predstave) A. P. Čehova ‘Galeb’, u režiji Bobe Jelčića, koja će biti prikazana u subotu 23. svibnja i nedjelju 24. svibnja (20 sati) u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Kratko napišite u mailu zašto želite osvojiti ovu nagradu (i za koji datum)
U subjektu navedite: FDAR2
a u tekstu: vaše ime i adresa vaš razlog
Šaljite na mail: [email protected]
Posjetite našu facebook stranicu Fama i kliknite ‘sviđa mi se’!
Vaše mailove šaljite do 22. svibnja do 23.59 sati
Imena dobitnika s najoriginalnijim odgovorima bit će objavljena 23. svibnja u 00.30 sati
Za dodatne upute i obavijesti obratite se na: [email protected]
‘Galeb’ je premijerno izveden u siječnju 2013. Redatelj je Bobo Jelčić, a glume Ksenija Marinković, Nataša Dorčić, Jadranka Đokić, Katarina Bistrović Darvaš, Krešimir Mikić, Sreten Mokrović, Pjer Meničanin i Goran Bogdan.
Ovaj je ‘Galeb’ pokušaj, ne da se uđe u dijalog s Čehovom ili našim vremenom, već da se prijeđu granice teatra. Barem onog teatra koji je pripadao 20. stoljeću i koji je u njemu istražio, oponašajući stvarnost, mogućnosti najrazličitijih scenskih (re) interpretacija. To je otvorena forma u koju se život jednako tako može upisati kao i literatura te u kojoj ne postoji velika razlika u pozicioniranju dramskog karaktera, gledatelja ili glumca. Forma koja u svojoj simultanosti i segmentarnosti dokida jednostrana tumačenja, priziva unošenje vlastitih iskustava u ispisane sudbine Semjona Semjonoviča Medvjedenka ili, primjerice, Petra Nikolajeviča Sorina. Stoga u toj igri dvostrukog značenja nitko od nas nije manje ili više nesretan od Arkadine, njezina sina Trepljeva ili Nine Mihajlovne.
Teatar koji Jegor Aleksejevič Trigorin zagovara teatar je za kojim još uvijek tragamo, vjerujući da ćemo ga jednom dostići. Nesabranost vremena koje nas zatječe na početku još jednog stoljeća poziva na dovršenje starih forma (tako i onih teatarskih) te ponovno promišljanje scenskog iskaza koji bi zadovoljio našu potrebu za novim ili barem drugačijim. I dok se nastojimo iznova izboriti za vlastito mjesto u svijetu, pokušavamo redefinirati i poziciju nemoćni, svakim smo pokušajem otvoreniji prema novome, u ovom slučaju onome što će poništiti granicu između pozornice i gledališta ili je barem učiniti nevidljivom. S jedne strane komedija, tri ženske uloge, šest muških, četiri čina, krajolik (pogled na jezero), mnogo razgovora o književnosti, malo radnje, pet mjera za ljubav, s druge naši svakodnevni gubitci pretočeni u poznate dijaloge ili rečenice.
Dubravka Vrgoč
