U suradnji s HNK Zagreb darujemo 1 čitatelja/icu s 2 ulaznice za operu Petra Iljiča Čajkovskog ‘Evgenij Onjegin’, koja će biti izvedena u ponedjeljak 2. veljače u 19.30 sati u HNK-u. Ostvarena je u koprodukciji s HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke pod ravnanjem Nikše Bareze te u režiji i kostimografiji Michała Znanieckija.
Kratko napišite u mailu zašto želite osvojiti ovu nagradu
U subjektu navedite: FDAR3
a u tekstu: vaše ime i adresa vaš razlog
Šaljite na mail: [email protected]
Posjetite našu facebook stranicu Fama i kliknite ‘sviđa mi se’!
Vaše mailove šaljite do 1. veljače do 23.59 sati
Imena dobitnika s najoriginalnijim odgovorima bit će objavljena 2. veljače u 00.30 sati
Za dodatne upute i obavijesti obratite se na: [email protected]
Scenografiju predstave potpisuje Luigi Scoglio, koreografiju Diana Theocharidou, a oblikovanje svjetla Bogumił Palewicz. U naslovnim ulogama nastupaju: Željka Martić (Larina, vlastelinka), Adela Golac Rilović (Tatjana, njezina kći), Jelena Kordić (Olga, njezina kći), Neda Martić (Filipjevna, dadilja), Robert Kolar (Evgenij Onjegin, vlastelin), Domagoj Dorotić (Vladimir Lenski, vlastelin), Luciano Batinić (Knez Gremin, general) i dr.
Opera u prvi plan stavlja duboko proživljenu dramu protagonista, pretpostavljajući je vanjskim događajima, odustajući time od klišea samo jednog dramskog vrhunca, jer prvi je čin drama Tatjane, drugi drama Lenskog, a treći drama Onjegina. Svaki čin zasebna je cjelina, a sva tri čvrsto su povezana u jednu jedinstvenu. Čajkovski je djelo podnaslovio lirski prizori i njime stvorio prototip psihološke opere, u kojoj glazba ne opisuje nego produbljuje prikazana zbivanja. Iako je djelo naslovljeno prema mladome, blaziranom bogatašu Evgeniju Onjeginu, glavni je lik sanjarska djevojka Tatjana, koja se živeći duboko u ruskoj provinciji 19. stoljeća, prepušta maštarijama, idealizirajući slučajnog znanca Onjegina, nedostojna njezine iskrene ljubavi. Osim Tatjane, autorova najdražeg lika, s osobitim je simpatijama opisao i pjesnika Lenskog, Onjeginova prijatelja, koji strada u dvoboju od njegove ruke zbog hira.
U spletu osobnih tragedija likova moguće je prepoznati karakterističnu autorovu misao o nemoći čovjeka u postizanju sreće za kojom po prirodi svoje naravi žudi. Predsmrtna arija Lenskoga kao i glasoviti noćni prizor u kojemu Tatjana piše ljubavno pismo Onjeginu, ubrajaju se u najljepše ulomke slavenske operne literature.
