U suradnji sa zagrebačkim kazalištem Kerempuh darujemo 2 čitatelja/ice s po 2 ulaznice za predstavu Dore Delbianco ‘Pasivni otpor’, u režiji Marija Kovača, koja će biti prikazana 5. lipnja u 20 sati. Kratko napišite zašto želite osvojiti ulaznice

U subjektu navedite: FDAR3
a u tekstu: vaše ime i adresa         vaš razlog

Šaljite na mail: [email protected]

Posjetite našu facebook stranicu Fama i kliknite ‘sviđa mi se’!

Vaše mailove šaljite do 4. lipnja do 23.59 sati
Imena dobitnika s najoriginalnijim odgovorima bit će objavljena 5. lipnja u 00.30 sati
Za dodatne upute i obavijesti obratite se na: [email protected]

Obogaćuju li nas poznanstva i kontakti s pripadnicima drugih kultura?
Što možemo naučiti od pripadnika drugih nacija?
Jesmo li manje tolerantni prema ljudima drukčijih uvjerenja?
Jesu li ljudi druge rase stvarno drukčiji od nas?
Štitimo li naše društvo diskriminirajući pripadnike drugih nacija, religija, kultura ili ga pak osiromašujemo?
Nadamo se da ćete odgovore na ova pitanja pronaći u ovoj predstavi:
Također se nadamo da će ona pridonijeti boljem razumijevanju problema diskriminacije s kojima se suočavaju pripadnici marginaliziranih skupina, a posebice migranti.

Ostavite svaku nadu vi koji ulazite…

Ispitivač, osoba čiji je identitet determiniran jedinom tom ulogom, birokrat je sa sumanutim doživljajem vlastite veličine i značaja. U potpunost se poistovjećuje s državom kojoj je spreman bespogovorno služiti do smrti. Njegov dramski kontrapunkt predstavljaju svi oni koji se usude doći i izraziti svoju želju ili potrebu da postanu državljani ispitivačeve zemlje. To je čitav niz likova različitih profila i motivacija kojima je zajedničko jedino to što su stranci. Iako mnogi godinama žive ovdje, nisu prihvaćeni i (uvjetno rečeno) izjednačeni s domaćim stanovništvom. Često se događa da ljudi gube pripadnost u sredini iz koje potječu, a ne budu prihvaćeni unutar one u koju su došli. Takvi onda provode život u socijalnom međuprostoru, na granici, rubu, na samim marginama društva. Pojam stranca ima često negativnu konotaciju te se stran ili drukčiji automatski doživljava kao čudan, neprilagođen i u konačnoj posljedici, odbačen. Ksenofobiju i robovanje predrasudama možemo uočiti u raznim sferama (u svakodenvnoj interakciji, medijima, birokraciji i politici i dr.). U sivim sobama (koje ne možeš razlikovati jednu od druge ni uz najveći trud) ta se uvjerenja pojačavaju i održavaju. Ispitivač je ovdje kotačić stroja, provoditelj Moći stroži od Moći same te tvrdokorno tumači pravila i zakone kao najdogmatskiji vjernik svete knjige. On podiže kriterije do apsurda i kroz ulogu državnog zaštitnika baca se na prvu liniju ulaza u zemlju, kao Sveti Juraj pred slavnog zmaja, te šiba mačem u svojom čistoći braneći ulazak svakome tko ga ne zaslužuje. Nacionalnost, rasa, vjerska pripadnost, spol, socijalno ili imovinsko stanje. Bilo koji razlog bit će dovoljno dobar. Svi koji kroče u sivu sobu bivaju uvučeni u proces kome se ne zna kraja ni početka. Limb u kojem vas svaki pokušaj koprcanja samo ukopava sve dublje. Živo blato društva kojemu je opasno pružiti ruku.
(Dora Delbianco)

Produkcija: Kazalište Tvornica lutaka, redatelj: Mario Kovač, scenograf: Matija Šantić, kostimografkinja: Doris Kristić, glazba: Matej Meštrović

Ansambl: Nina Violić, Vilim Matula, Leon Lučev, Nikša Marinović, Dražen Šivak, Dean Krivačić, Petra Radin, Imran Ayaz, Ena Hdagha, Vanja Markovinović