Dok drugi pričaju, Murter živi ‘turizam 365’

U Zagrebu je nedavno održana konferencija na temu ‘Može li hrvatski turizam 365’ . Tu se moglo čuti puno toga pametnog i nepametnog, ali na konferenciji nije bilo Šime Ježine, direktora Turističke zajednice općine Murter-Kornati. On nema kad pričati o ‘turizmu 365’ iz jednostavnog razloga – jer on ga živi. Posljednja, ali ne i zadnja, ovogodišnja manifestacija, bila je jedriličarska regata Latinsko idro i održana je 21. put.

Murter je, zemljopisno gledajući, otok, ali je na svoju sreću toliko blizu kopnu da ga od čvrste jadranske obale dijeli samo 38 metara dugi most u Tisnom, sagrađen još 1832. godine, koji se diže i spušta dva puta dnevno. Tisno se u doba Kraljevine Jugoslavije bezrazložno preimenovalo u Tijesno, pa ga mnogi i danas izvan Hrvatske pamte po tom nazivu. Opet je postalo Tisno 1991. godine, ali uopće nije ni tisno niti tijesno nego naprosto prekrasno.

Sljedeće mjesto na otoku su Jezera, koja su dobila ime po vodama stajaćicama koje su se tu nakupile, a dijelom održale i do danas, ali samo u obliku povećih lokvi. Ceste su na Murteru u prilično dobrom stanju, pa se brzo i pouzdano dolazi do Betine, stoljećima poznate po svojim kalafatima, profitabilnim graditeljima drvenih brodova. Betina je faktički spojena i nema jasne, osim administrativne, granice s ‘glavnim gradom’ Murterom, koji se, spomenimo i to, nalazi na 32 km od Šibenika i 65 km od Zadra.

Idilična stara luka u Murteru

Murter je i najveće naseljeno mjesto na otoku s oko 2500 stalnih žitelja, a povijesno datira još od Rimljana, koji su na tom prostoru podigli grad Colentum. Sada je to turističko predziđe (predmorje) Kornata, arhipelaga s oko 150 otočića, jednog od najvećih aduta hrvatskog turizma. Upravo su Kornati i nautičari iz cijelog svijeta, oduševljeni njihovom ljepotom, glavni pokretač razvoja suvremenog Murtera.

Kao zahtjevniji turisti, znatno su utjecali na podizanje ugostiteljske ponude, pa je tako u gradu cijeli niz vrhunskih restorana (da ne govorimo o Kornatima), među kojima je i konoba Boba s Michelinovom preporukom za zvjezdicu.

Otok Murter se prostire na površini manjoj od 18 km2 i ima oko 5500 stanovnika. Murterini kroz povijest nisu bili baš neki ni ribari niti pomorci, nego više zemljoradnici i stočari, a danas su većinom turistički djelatnici i ugostitelji.

Kratkoća boravka nije dopustila da ih posjetim, ali sam zato više nego uživao u gastronomskim blagodatima koji nudi obližnji restoran Račić nedaleko Marine Hramina, vlasnika Đanija Kožulića. Tu su na ‘dobar dan’ s ribljim specijalitetima i svime što se nađe u morskim dubinama i plićinama. Hladno predjelo, podnošljive cijene, uključuje slane srdele i inćune, repove kozica, krakove hobotnice i liganja, dagnje, tunu u komadima i pašteti, karameliziranu kapulu, svježe kapare, masline i rikulu, sve to pod kracima slasnog škampa. 

Delicije u restoranu Račić

Kad je na stol došla naručena riblja juha, ugodno iznenađen sadržajem (riba, školjke, škampi, bez ijednog zrna riže), komentirao sam: ‘Ovo u Zagrebu ne bi nazvali ribljom juhom nego bi moralo imati neki komplicirani francuski ili talijanski naziv.’ Na to se gazda Đani skromno ispravio: ‘To vam je ustvari marsejski bouillabaisse, ali mi je jednostavnije zovemo – riblja juha!’ Rižot koji je slijedio, pratilo je nešto manje skromnosti: ‘Neki gosti kažu da ovako nešto nisu mogli pojesti ni u Italiji!’. Vjerujem da talijanski chefovi mogu tako nešto dobro pripremiti, ali vjerojatno na svojoj strani Jadrana nemaju tako kvalitetne dagnje, brbavice, škampe… A takva je i porcijaška orada, jednostavno pripremljena na žaru, uz blitvu, krumpir i češnjak koji miriše na domaće vrtove.

Primijetio sam u Murteru da se po restoranima i kafićima, čak i među domaćim stanovništvom, rado pije slavonska graševina, kako čista, tako i u gemišt kombinacijama. Iločki podrumi su mudro reagirali i instalirali svoju točionicu usred grada, a svoje pipke pustio je i kutjevački vinar Perak, čija graševina i ovdje pokazuje svoju izvrsnu vrijednost za novac. Na otoku se nitko ne bavi proizvodnjom vina u ozbiljnijim količinama, ali očito vinari iz šibenskog i zadarskog zaleđa nisu našli pravi osvježavajući odgovor sa svojim bijelim vinima – pošipom, maraštinom, debitom – koji bi se mogli piti u sve toplijim ljetima i uz laganija jela. No, iznenađujuće lagano i pitko crno vino s jedva 12% alkohola otkrio sam upravo u restoranu Račić. Gazda Đani Kožulić proizvodi ga za svoje potrebe, oko 4000 litara godišnje, od kupljenog grožđa, jer nema vlastiti vinograd. Ne razbija glavu time kako ga nazvati osim ‘domaće’, a sastoji se od 50% autohtone plavine i 50% u podjednakim omjerima (također autohtonog) babića te shiraza i merlota.

Biftek u gorgonzoli u restoranu Kezo

Eklektično uređeni Kezo na top destinaciji u centru mjesta, istodobno je kafić, pizzeria i restoran pod jednim krovom i to pomičnim, prema potrebama i željama gostiju. Takav je i meni, prilagođen svim ukusima i okusima, a moje društvo odlučilo se za onaj mesni. Srednje pečeni biftek, za nas četiri poslužen u glinenoj posudi, plivajući u umaku od gorgonzole, bio je zaista fascinantan. Nešto neočekivano u gastronomiji malog otoka!

Nemali broj kafića i restorana u Murteru radi tijekom cijele godine, što se uklapa u filozofiju ‘turizam 365’, a posjećeni su prvenstveno zahvaljujući nautičarima. Nažalost, nelogični administrativni potezi polako tjeraju ovu turističku klijentelu bolje platežne moći, podizanjem cijena raznih taksa i vezova za jahte. Bogati su ljudi sve samo ne glupi, pa sve više jahtaša, unatoč sjajnom supportu kakav imaju u Marini Hramina, sele se na vez u talijanski Rimini ili u marine po crnogorskoj Boki Kotorskoj.

Šime Ježina, direktor TZ općine Murter-Kornati

To je, recimo, jedan globalni hrvatski problem koji negativno utječe na murterski turizam, ali postoji i onaj lokalni na koji upozorava Šime Ježina, direktor Turističke zajednice općine Murter-Kornati:

‘Veliki problem za Murter je nepostojanje ozbiljnog hotela. Ovaj jedan jedini, hotel Colentum, izgrađen je još 1968. godine u predivnoj uvali Slanica s pogledom na Kornate. Obnovljen je, ima tri zvjezdice, ali nije pronašao svoje mjesto u tranziciji niti je pravi partner javnoj instituciji kao što je naša. Često imamo upit da nađemo smještaj za veći broj osoba, a hotel s kapacitetom 98 soba ne može zadovoljiti tu potrebu. Konkretno, na jedriličarskoj regati Latinsko idro imali smo veliki broj gostiju, među kojima su bili i gradišćanski Hrvati iz Austrije, njih osamdesetak. To su mahom stariji ljudi, zajedno putuju i navikli su da su na okupu, a mi ih nismo mogli sve smjestiti u hotelu, niti smo ih željeli razbacivati po pansionima i apartmanima. Zato su profitirale Vodice, gdje smo za njih našli odgovarajući hotelski smještaj.’

Latinsko idro tradicionalna je regata koja se održava od 1998. godine i okuplja stotine jedriličara iz Hrvatske i cijelog svijeta, a održava se u povodu blagdana sv. Mihovila, zaštitnika Murtera. Na njoj se natječu leuti, gajete i kaići s trokutastim latinskim jedrom (idrom) karakterističnim za Mediteran, iako ih ima i na drugim svjetskim morima.

Tradicionalna jedriličarska regata Latinsko idro

Ovogodišnji pobjednik ukupnog poretka je gajeta Trtuša s kapetanom Antom Turčinovom iz Murtera, koji se počeo natjecati još 2000. godine zajedno s tada 97-godišnjim djedom za kormilom, kada su i osvojili prvo mjesto.

No, Latinsko idro samo je jedna od manifestacija koje se tu održavaju, a to su: Maškare Murterske bake, Regata Jedrima protiv droge, Gajeta kup, Murterski pir, Dani kornatske janjetine… Prije tri godine, u pokladnoj povorci desetak Murteranki se prošetalo u vlastito izrađenim, nevjerojatno vjerodostojnim maskama Aliena iz popularnih horora Ridleyja Scotta. Njihove je fotografije zapazio i čuveni redatelj te ih retvitao na svom twitter profilu i priskrbio im svjetsku popularnost, a Murteru globalnu prepoznatljivost.

Pansion Stones

Murter je vrlo živahan preko cijele godine i zbog popriličnog broja vikendaša, pogotovo Zagrepčana, od kojih su mnogi i vlasnici apartmana za iznajmljivanje. Autocesta je, ističu domaćini, znatno pridonijela pristupačnosti Murtera do kojeg se iz 339 km udaljenog Zagreba može doći za tri i pol do četiri sata.

Svako zlo za neko dobro! Zbog nedostatka hotela, ponuda smještaja u pansionima i apartmanima naprosto cvjeta i gotovo je nemoguće ih pobrojati, jer njihov broj neprekidno raste. Moju preporuku svakako ima obiteljski pansion Stones, koji radi tijekom cijele godine, a s velikom ljubavi i pažnjom vodi ga vlasnica Josica Fiolić. Nazvan je po uzoru na grupu Rolling Stones, čiji su veliki fanovi njezini sinovi.

Ne ide se baš u pretjerivanje da je fasada oslikana simbolima slavnih rockera ili da se likovi članova banda nalaze i na plahtama, ali s ponosom mogu reći da sam spavao u sobi ispred čijih vrata je zaštitna slika ‘svetaca’ Micka Jaggera i Keitha Richardsa.

Mustafa Topčagić / Foto: FAMA i Igor Tomljenović



Tagged: , , , , , , , , , , , ,