Raymond Gunt sebe smatra finim čovjekom – vjeruje da se dobro dobrim vraća, da treba pomagati bližnjemu i sve druge lijepe stvari. Istina, zna psovati, povremeno je muški šovinist i općenito ide ljudima na živce – ali nije on kriv! Ima toliko pozitivne energije da je pomalo čudno kako mu u posljednje vrijeme život ide k vragu… Možda mu svemir želi nešto poručiti?
Budući da je osrednji snimatelj bez perspektive zaposlenja, Gunt prihvaća ponudu svoje bivše supruge Fione da na zabačenom otoku usred Tihog oceana snima reality show u stilu ‘Survivora’. Zajedno s katastrofalnim pomoćnikom Nealom, Gunt uspijeva nekoliko puta pasti u komu i završiti u zatvoru, mora plesati ‘Ljutiti ples’ iz filma Billy Elliot, nađe se usred atomskog rata – da i ne spominjemo druge nedaće i poniženja. Surovo razotkrivajući moralno propalog i zluradog čovjeka današnjice, ‘Najgori čovjek svih vremena’ urnebesno je duhovit i veličanstveno odvratan novi roman priznatog pisca Douglasa Couplanda, objavljen u izdanju Naklade Ljevak. Ova krajnje pokvarena knjiga – o grozomornom ljudskom biću i mizantropu kojem ništa nije previše podlo – sigurno će vas razvedriti.

‘Teško je izvan konteksta opisati koliko je Couplandov roman duhovit. Humor uglavnom proizlazi iz gadosti neumornog Gunta. A ipak, što duže čitate, to vas više privlači upravo Gunt, jedini lik u Couplandovoj menažeriji koji vidi grozotu ljudske apokalipse oko sebe. Coupland ima dobro oko za vrtoglavu čudnovatost modernog svijeta, a sada je više nego ikad prikazao njezinu tamnu stranu. Ta je tama još dojmljivija zato što je sve skupa suludo – i često urnebesno smiješno.’
The Sunday Times

‘Raymond Gunt je sjajno čudovište čija zajedljivost ne zna za granice. Raymond muči gojazne ljude, više puta boravi u zatvoru, slini nad svakom ženom koja mu se nađe na putu i zapetlja se u atomsku prijetnju svjetskih razmjera… Coupland osuđuje sve veću ravnodušnost našega površnog svijeta, a njegov je junak šarmantni nitkov za kojeg će čitatelji vjerojatno navijati čak i kad ih vrijeđa.’
Publisher’s Weekly

Douglas Coupland, poznati kanadski pisac rođen 1961. godine, objavio je još trinaest romana nakon što je 1991. godine izišao njegov prvi roman, ‘Generacija X’. Usto je objavio dvije zbirke pripovjedaka, sedam publicističkih knjiga te više drama i komedija za kazalište, film i televiziju. Nedavno su mu u izdanju Naklade Ljevak izišla djela ‘Marshall McLuhan: Nemate vi pojma o mojemu djelu!’ (2012.) – sjajna sažeta biografija teoretičara medija koja život i rad čovjeka kojim se bavi tumači iznutra – i roman ‘Generacija A’ (2011.). Couplanda smatraju jednim od najboljih satiričara i kritičara suvremenoga postmodernoga potrošačkoga društva i konzumerizma. Osim navedenih djela napisao je i: ‘Shampoo Planet’ (1992.), ‘Life After God’ (1994.), ‘Girlfriend in a Coma’ (1998.), ‘Eleanor Rigby’ (2004.), ‘Player One’ (2010.)… Roman ‘Najgori čovjek svih vremena’ izišao je u Kanadi krajem 2013. godine pod nazivom ‘Worst. Person. Ever’. Autor se usto bavi vizualnom umjetnošću, a održao je izložbe u Sjevernoj Americi, Europi i Aziji. Živi u Vancouveru u Kanadi, a možete ga posjetiti na internetu: www.coupland.com.

Coupland je ljevak, alergičan je na antibiotike sa sulfonamidima, i nikad nije ništa kupio u duty-free dućanu niti je pojeo sendvič s maslacem od kikirikija. Budući da se rodio na predzadnji dan u godini, uvijek je bio najmlađi u razredu, a do tridesete godine bio je užasno mršav pa ćete teško naći fotografiju na kojoj ima između 18 i 30 godina. Kad danas gleda onih nekoliko fotografija iz tog doba, žao mu je što ih nije snimio više, jer je u kratkom razdoblju sredinom 1980-ih bio praktički zgodan. Kaje li se zbog propuštenih prilika u dvadesetima? Naravno, tko se ne kaje? Drži da je trebao biti opušteniji, umjesto što se toliko brinuo. No, kao i većina ljudi koji tako razmišljaju, vjeruje da bi mu život propao da se nije toliko brinuo, i da ga je upravo zabrinutost poslala u svijet da se ubija od posla. Međutim, Coupland je posve siguran da je nosio zaštitni ogrtač mladenačke naivnosti koji mu je omogućio da donosi životne odluke koje bi zrelo promišljanje proglasilo užasnima. Na primjer, krenuti na umjetničku akademiju i nakon nekoliko godina, kad su već krenuli nekakvi rezultati u likovnom svijetu, otkriti pisanje i odlučiti postati pisac. Ne može se reći da je imao zacrtanu karijeru. A ipak je na kraju sve ispalo dobro pa moramo zahvaljivati prirodi što nam je u mladosti svima dala zaštitni ogrtač naivnosti.

N. L.