Dvije premijere monodrame Kurva

Oni su se smijali meni zato što sam drugačiji a ja sam se smijao njima zato što su svi isti! – Charles Bukowski.
Kurva-HNK Rijeka Premijere ovog intrigantnog naslova “Kurva”, nastalog dramatizacijom knjige Vedrane Rudan “Kad je žena kurva/Kad je muškarac peder”, koju potpisuje redatelj osebujnog stila, Zijah A. Sokolović, na repertoaru je HNK Ivana pl. Zajca dva dana za redom, u četvrtak, 13. veljače te petak, 14. veljače s početkom u 19 i 30 u Filodrammatici, u izvedbi prvakinje Hrvatske drame, Olivere Baljak. Reprizneć predstave moći će se gledati do četvrtka, 20. veljače, s početkom u 19.30.

U svom redateljskom manifestu Sokolović polazi od često citiranog ali rijetko oprimjerenog citata Charlsa Bukowskog koji se u svojoj umjetnosti mahom i bavio kurvama, objašnjavajući kako je ipak potrebna neka prirodna pojava ili osobna snaga koja će nas razvrstati, odnosno jedinku svrstati među iste ili drugačije. Autor postavlja pitanje postoji li uopće sloboda odlučivanja i je li moguće izaći iz koordinata osobnog ograničenja te iz domene istih, odnosno onih koji se u granicama poznatog osjećaju sigurni i nisu voljni trgovati svoju sigurnost za ikakav koncept slobode, zaći u domenu drugačijeg, odnosno onih koju se mijenjaju i, tražeći novo, na isti drugačiji način omogućavaju sebi sigurnost. Napuštajući iste, za njih postajemo kurve jer smo izdajice i otpadnici, dok drugačiji vide iste kao kurve jer su uvijek isti. Tako zaključuje redatelj da su “isti i drugačiji bili i ostat će na svojim istim i drugačijim, kurvinim, pozicijama i kurvanjskim granicama, i smijat će se kurvanjski isto i drugačije!”

S obzirom da isti ništa ne propituju jer su kurve, drugačiji istupaju tim snažnije s obzirom da su ionako kurve, ne mogavši se pomiriti s tim da je sve isto, pa, kao i pero Vedrane Rudan u maniri monologa žene na pragu šezdesetih, svjesne dualnosti svog položaja i neupitnosti svoje kurvinske pozicije neovisne o putu koji je izabrala, kontempliraju.

“Gaćice. A sve žene koje znam nose pamučne gaćice. A četrdeset godina čita kako se njemu diže samo ako gaćice nisu pamučne. Moraju biti od čipke, u izazovnim bojama, fuksija, crnina, grašak zelena, nevino ružičasta… Ne piše, svi to znamo, izazovne gaćice su uglavnom od sintetike, a ona izaziva svrab, alergiju, gljivice. Isplati li se, zbog jednog dizanja, mjesecima odlaziti dermatologu. Jes, jes, postoje gaćice od svile i satena, a i njih treba prati na ruke. Ali, treba mu ga dignuti.”

Držanju redateljske palice asistira Nataša Antulov, svjetlo oblikuje Predrag Potočnjak, autor Songa je Sandi Bratonja, montažu potpisuje Ana Jurčić, dok su suradnice za pokret i ples, video te kostim redom Martina Hrlić Rogić, Tamara Dugandžija i Manuela Šabanović.

HNK Rijeka

Tagged: , , , , , , , , ,