Sedmi Festival mediteranskog filma Split (FMFS) ima tri natjecateljska programa: dugometražni, kratkometražni program hrvatskih filmova ‘Ješke’, kao i međunarodnu konkurenciju kratkog filma. Četvrtu godinu zaredom u sklopu ‘Movie in Groovie’ programa prikazivat će se glazbeni dokumentarci.
Ovogodišnji ‘Movie in Groovie’ program donosi presjek regionalne produkcije u ovom žanru. Sve projekcije iz ovog programa počinju u 18 sati, u Kinoteci Zlatna Vrata u Splitu, a ulaz je slobodan.
Program, koji je odabrala selektorica Sandra Rančić, donosi presjek regionalne produkcije u ovom žanru. Moramo naglasiti istinitost ranijih prognoza i reći da ovogodišnji uvodnik o programu glazbenih okumentaraca opet ima oscarovski prefiks! Dakle, i ove godine je najglamurozniji trofej na planeti, u svijetu kinematografije – Oscar, odnio glazbeni dokumentarac ’20 Feet from Stardom’. Reklo bi se – više nema dileme oko toga da živimo u vremenu u kojem glazbeni filmovi mogu ostvariti veliki utjecaj.
Program se otvara projekcijom turskog filma ‘Rock The Trumpet‘ (redatelj Sali Sallini), dokumentarcem o festivalu trube u Guči (Srbija). Snimljen je prošle godine i projekcija na FMFS-u će biti jedno od prvih prikazivanja ovog filma. Redatelj je ujedno i producent filma. Ovo je, kako sam kaže ‘film o onoj Guči koju on voli, film o njegovoj Guči’. Činjenica je da je javnost u Srbiji često podijeljena po sistemu ‘Exit ili Guča’ (Exit je glazbeni festival na kojem nastupaju uglavnom stranci, za domaću publiku. Guča je sabor trubača na kojem nastupaju uglavnom domaći izvođači, za stranu publiku). U realnosti stvari uglavnom stoje ovako: dvije, naizgled suprotne struje (dva životna stava, dvije filozofije) stasale su s vremenom u dva podjednako važna fenomena na prostoru jedne države, a ta država i jest zemlja suprotnosti u svakom smislu. Ovaj film obiluje zvucima i šarenilom boja, virtuoznim, mahom samoukim glazbenim izvođačima. Oni sviraju po sluhu i sasvim spontano oslanjajući se na vlastitu zvučnu memoriju koja dolazi iz srca i duše. Kroz priču o Guči, vode nas zanimljivi akteri – sami sudionici festivala i njegovi posjetitelji, od kojih su neki javne ličnosti. Veoma precizno se vidi zašto, kako i na koji način ovaj zvuk može biti masovna mantra. Tu kontradikciju, gdje se boluje u dobru, i gdje se smije u tuzi, baš kao što se dešava u Guč, jasno vidimo u ovom filmu.
Sljedeći dan programa rezerviran je za dva filma: ‘Oči u magli’, (Hrvatska – Jadranko Pongrac) i ‘Unplugged’, (Srbija / Finska – Mladen Kovačević). Film o Zdenku Franjiću, legendarnom osnivaču nezavisne diskografske kuće Slušaj najglasnije zove se ‘Oči u magli’ i snimljen je 2005. godine. Zašto se o njemu nije više pisalo, zašto ga neki od nas tek sad gledaju prvi put? Očigledno je da se sudbina ovogfilma poistovjetila sa životnom misijom njegova glavnog aktera i njegovih suradnika. U kontekstu retrospektive, ovaj film je svakako jedan od najvažnijih od početka stvaranja žanra. U kontekstu vječnosti, ovaj film je baš kao i njegov junak uvijek svjež i uvijek svoj. Naziv filma ‘Oči u magli’ je naziv poznate pjesme Satana Panonskog, čije se odsustvo iz priče uopće ne primjećuje (Satan je preminuo pod nepoznatim okolnostima 1992.) s obzirom na to da se njegov lucidni duh apsolutno osjeća u svakom kadru. O Zdenku Franjiću govore suradnici i novinari te on sam. Njegova slavna izjava da je on ‘umjetnik, zato što umijeće pravi od postojećeg nešto drugo (svoju filozofiju, kroz svoje kompilacije), i da zato nije – umjetan, nego jedini pravi, bez konkurencije’ – postala je moto mnogih slobodnih umjetnika. Nakon pojavljivanja Zdenka Franjića i kuće ‘Slušaj najglasnije!’, diskografska industrija nije ostala ista, a bandovi kao što su Majke, Humpers ili Satan Panonski ostvarili su blistave karijere. Zdenko danas vodi etiketu i nastavlja cijelu priču u svom stilu. Nezaustavljivo otkriva nepoznate bisere koji čine hrvatsku underground glazbenu scenu vitalnom i uzbudljivom… ‘Unplugged’ je veoma interesantna, egzistencijalistička alegorija o puhanju u lišće koja leluja između najprimitivnijeg instrumenta i najuniverzalnijeg eskapizma kroz glazbu. Veoma uvjerljiva naracija, slikana izuzetnom kamerom (stjecajem okolnosti i u filmu ‘Ljuljaška’ je kamera u rukama istog snimatelja – direktora fotografije) uokvirena jednim nepoznatim, neobičnim zvukom. Upoznajte Josipa, amatera pronalazača koji se namjerio da dešifrira vještinu sviranja na lišću i posljednje svirače na lišću; Veru, privatnu detektivku u mirovini i Peru, seljaka sveznalicu – oboje u jeseni svojih života, uvijeku potrazi za svježim zelenim listovima. Muzika je rijetko kada ovoliko ‘offbeat’.
Slijede dva ženska redateljska rukopisa. Jedan domaći film ‘Kako smo ušli u Europu – Slučaj SEXa’ (redateljica Ines Pletikos), a drugi dolazi iz Srbije – ‘Ljuljaška’ (redateljica Tamara Drakulić). Pobjednički film prošlogodišnjeg DORF- a ‘Kako smo ušli u Europu: slučaj SexA”, rekonstruira životne priče članova kultne zagrebačke darknoise grupe SexA,koji u društvenim turbulencijama u postpolitičkom vremenu izazvanom
padom Berlinskog zida i ratom u bivšoj državi gube okvir u kojem su se formirali i prema kojem su se umjetnički odnosili. Njihova introspekcija o vlastitom (ne)snalaženju u novim uvjetima daje neprocjenjiv uvid o mogućnosti očuvanja svog integriteta u poziciji vječitih autsajdera. ‘Ljuljaška’ je veoma maštovit, idejno vrlo šarmantan film sa izuzetnom fotografijom i zanimljivim animacijama.Sniman gotovo bez sredstava, film je ozbiljan autorski projekt – to se mora istaći. Ana i Tamara u svojoj radio emisiji lažu da su u Americi u potrazi za svojim omiljenim glazbenikom Jackom Oblivianom. U jednom trenutku, stvarno stižu do New Yorka odakle, slijedeći trag turneje, dospijevaju do bluzerskog srca Memphisa, pašnjaka Texasa, kanjona Arizone, šarenila Las Vegasa, pokušavajući da uhvate svoj san…
Posljednji film u ovogodišnjem MIG programu je duhoviti i precizni ‘Priletni parazit’ (Parazit u godinama) – (Slovenija – Janez Burger). Dokumentarac o liku i djelu Marka Brecelja, koga šira javnost još uvijek poznaje kao frontmana rock grupe Buldožer koju je napustio prije tridesetgodina. Danas, on je autor serije društveno angažiranih performansa i akcija nazvanih ‘Meki terorizam’ kojima skreće pažnju javnosti na nepravde i anomalije sistema u odnosu prema čovjeku što naravno, crkvene velikodostojnike i političare dovodi do živčanog sloma. Jedan od aktera filma na pitanje ‘tko je Marko Brecelj’ (što je i podnaslov filma) odgovara: ‘Marko Brecelj je psihofizičko stanje duha”.
