Tijekom vikenda u Zagrebu je na Strossmayerovu šetalištu održan 2. Street Food Festival, kojem je za cilj trebala biti popularizacija internacionalne kuhinje, ali zbog loše organizacije, katastrofalnih sanitarnih uvjeta, pa i lakših trovanja hranom, to se pretvorilo u totalni debakl.
Iza festivala imenom stoji kuhar Matija Nikolić, koji se pročuo u prvoj sezoni TV showa ‘ Masterchef’, a organizacijsku i medijsku potporu dala mu je agencija Lane Klingor, jedne od bivših pjevačica grupe ET. Zanimljivo da je festival, što je posebno naglašavano, održan pod pokroviteljstvom Grada Zagreba, odnosno Milana Bandića, što im nimalo ne služi na čast. Bandić je, naravno, i ovu manifestaciju otvorio sa svojom svitom, ali vjerojatno nije uspio kušati ni djelić ‘delicija’ koje su ponuđene Zagrepčanima i gostima grada. U tom slučaju vjerojatno ne bi novcima građana financijski pomogao ovaj festival. Pitanje je uopće kako se festival mogao održati uz katastrofalne sanitarne uvjete (nepostojanje WC-a, tekuće vode) i nedostatak osnovnih ugostiteljskih standarda (stolovi, klupe).
Cijena ulaznice za cjelodnevnu konzumaciju bila je 60 kuna što je vrlo precijenjeno s obzirom na kvalitetu hrane i usluge. Festival je tijekom dva dana posjetilo 3.000 ljudi što je zaista velika brojka s obzirom na kapacitet popularnog zagrebačkog Strossa, no to nije bio jedini problem.
Očito u utrci za brzom i lakom zaradom, za spravljanje hrane bili su angažirani neprofesionalni kuhari, jer kako objasniti da su jednostavno jelo poput španjolske paelle pripremali gotovo pola sata, ispred stometarskog reda, koji se u međuvremenu stvorio. Talijansku kuhinju, jednu od vrhunskih u svijetu, predstavljali su – bolognese i milanese, a neidentificirana pohana riba (kasnije saznajemo – oslić) i s uljem natopljenim listićima krumpira nuđeni su kao engleski fish & chips. Američki barbecue wings (pileća krilca) bila su tako-tako, a hot dog i nije bio baš tako inspirativan za jesti s obzirom da se to gastronomsko dostignuće može naći na svakom ćošku. Kuhinju Indije prezentirao je začinjeni prženi luk (onion bhaji), nešto nalik pilećem curryju (bljutavo, neljuto, neslano) i solidna samosa. Iz kineskog woka, pak, naziralo se nešto poput sitno isjeckanog povrća i nedefinirane vrste mesa (neka od smrzotina iz sponzorskog InterSpara koji je počistio stare zalihe). To je bio jedan od rijetkih štandova na kojem nije bilo gužve.
Bogatstvo hrvatske gastronomije predstavljalo je jelo pretenciozno nazvano – najbolji grah ikad. Jedino za pohvaliti bile su janjeće kobasice koje vrhunski spravlja otac nesretnog chefa Matije Nikolića, kojem je ovaj festival sigurno poslužio za dobru zaradu, ali mu je jako srozao kuharsku i ugostiteljsku reputaciju.
Zbog silne gužve u subotu, unatoč dobroj volji i znatiželji, nisam imao priliku kušati sve što sam želio kao npr. meksičke tacose i tortilje, a u nedjelju nisam ni poželio otići s obzirom na noć provedenu na WC-u, što je sudbina koju sam očito podijelio s mnogim drugim posjetiteljima ove šatorske zabave nazvane Street Food Festival. O tome kao i o ostalim dojmovima pročitajte komentare na njihovoj službenoj facebook stranici. Nažalost, većina onih kritičkih je u međuvremenu uklonjena (zato pogledajte screenshot!)
