Putnik s pregršt kilometara i doživljenih zemalja u nogama, Damir Vujnovac još jednom širi horizont svojih putovanja. Ovaj put otisnuo se tamo kamo se uvijek rado vraća – u pustinju – i to Saharu. Njegove putopisne crtice otkrivaju skriveno i neskriveno, bilješke i dojmove, neposredno i srčano, svim osjetilima, jedan daleki svijet koji on osjeća dijelom sebe.
S njegovim iskustvima upoznat ćemo se na putopisnom predavanju ‘Glas iz Sahare’, koje će se održati u srijedu, 20. travnja (20 sati) na prvom katu Knjižare Vuković Runjić (Teslina 16) u Zagrebu.
Kako to obično biva, putnika namjernika svijet koji ga okružuje ponese u razne zgode i nezgode, pa je i Damir tako – više nego uspješno – sudjelovao u Saharskom maratonu, a upoznao je i vrlo jedinstven pustinjski narod Saharawi, što ga je navelo na pokretanje projekta ‘Saharawi – dječji glas iz Sahare’.
Uz kolaž veličanstvenih fotografija, razgovaramo o svemu tome, ali i kako napisati punokrvni književni putopis, prenijeti dojmove i fascinacije pisanom rječju, predati čitatelju svoja nezaboravna iskustva…
Pijesak u očima
Dakle, nisam uspio saharsku pustinju osiromašiti za nekoliko kamenčića i zrnaca pijeska. U tom sam pokušaju spriječen hrabrom akcijom službenika vojnog aerodroma u Tindoufu pa je jedini pijesak koji sam ponio onaj ostao u očima nakon oluje koja je dan prije ludovala Saharom. Ostane li i njima ponekad pijeska u očima pa vide i ono čega nema?
Došljak u izbjegličkom kampu
Damír, Damír… netko izvikuje moje ime pogrešnim naglaskom. Da, ja sam, evo me! Naviknut da u arapskom svijetu ime koje nosim zvuči drugačije, javljam se. Šator broj četiri, ekipa je sad kompletna. Samo još fali domaćin, nije stigao. Čekamo, ne mičemo se. Upoznajemo se međusobno, Jon, Peter, Airisa, Steve, Frank… Damír. Nikome ime nisam zapamtio, no najvažnije je da smo tu. Šator broj četiri. Baraka pet be.
Dobrodošlica
Prioriteti su jasni. Prvo se preuzimaju paketi humanitarne ponoći i ukrcavaju u kamion koji čeka pred ulazom aerodromske zgrade, a nakon toga na redu su naše torbe. Dok čekamo i vježbamo strpljenje koje sjevernjacima u arapskom svijetu dobro dođe, odlazim do šanka avio-bara u ćošku i pitam koliko košta voda te mogu li je platiti eurima. Vlasnik kaže: ‘Vodu ti poklanjamo, dobrodošao u Alžir!’. Bolje vas našao.
I. C.
