U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu u utorak, 5. srpnja (19 sati) održat će se promocija monografije ‘Arhitektonika Jurja Dalmatinca’.
Društvena potreba za objavljivanju monografije o cjelovitom arhitektonskom opusu ranorenesansnog arhitekta i kipara Jurja Dalmatincu temelji se na činjenici da je adekvatna monografija prvi i jedini puta objavljena prije ravno stotinu godina na njemačkom jeziku: austrijski arhitekt Dagobert Frey objavio je u časopisu Jahrbuch des Kunsthistorischen institutes der K. K. Zentralkommission für denkmalpflege, Wien 1913. obimnu studiju (170 stranica), naslovljenu ‘Der Dom von Sebenico und sein Baumeister Giorgio Orsini’ u kojoj je analizirao sva tada poznata graditeljska Dalmatinčeva djela.
Studija nije objavljena na hrvatskom jeziku. Budući da nakon studije arhitekta Freya iz 1913. godine nije nigdje objavljen cjeloviti prikaz Dalmatinčeva arhitektonskog i urbanističkog stvaralaštva, knjiga arhitekta Andrije Mutnjakovića upotpunjava društvenu potrebu za sagledavanjem njegova izrazito kreativnog arhitektonskog opusa ostvarenog u Hrvatskoj i Italiji.
Arhitekt i kipar Juraj Dalmatinac rođen je u Zadru početkom 15. stoljeća, a umro u Šibeniku 1475. godine. Prema običaju onog vremena kao ime najčešće je koristio naziv grada u kojemu je živio ili stvarao. Tako se u talijanskim dokumentima najčešće naziva Giorgio da Sebenico, to jest Juraj iz Šibenika ili Juraj Šibenčanin, pa je ovaj naziv usvojen kao standard u europskim jezicima. No, na vanjskom zidu apsida Šibenske katedrale uklesao je svoje ime i ime oca latinskim jezikom u obliku Georgius Mathaei Dalmaticus, što je pohrvaćeno u obliku Juraj Matejev Dalmatinac, te se na hrvatskom jeziku ustalilo pisanje njegova imena u obliku Juraj Dalmatinac.
Kiparski, arhitektonski i urbanistički opus Jurja Dalmatinca vrlo je kvalitetno obrađen u brojnim djelima hrvatskih, slovenskih, srpskih, talijanskih, njemačkih i engleskih povjesničara umjetnosti. Većina tih znanstvenih istraživanja obuhvaća analizu i prezentaciju izdvojenih dijelova opusa, te je stoga nakon Freyeve knjige i novijih sagledavanja bilo potrebno obraditi i sagledati u cjelini Dalmatinčeve arhitektonsko-urbanističke ideje, projekte i realizacije.
Knjiga ‘Arhitektonika Jurja Dalmatinca’ nastoji predočiti čitatelju izgled, sadržaj i oblikovanje svih poznatih Dalmatinčevih djela u Hrvatskoj i Italiji: 1. Porijeklo i proces obrazovanja na graditeljskoj baštini Jadranske regije; 2. Sazrijevanje u Veneciji i njegov doprinos formiranju dijelova Duždeve palače, te mogućeg oblikovanja crkve Santa Maria dei Carmine; 3. Oblikovanje najznačajnijih povijesnih spomenika Ancone poput palače Benincasa, pročelja Lože Trgovaca i portala crkvi Svetog Franje i Svetog Augustina; 4. Učešća u gradnji i inspirativni utjecaj Albertijeva kultnog renesansnog monumenta Tempio Malatestiano u Riminiju na oblikovanje Šibenske katedrale; 5. Oblikovanje i gradnja katedrale Svetog Jakova u Šibeniku kao vrhunskog djela europske arhitekture; 6. Urbanistički projekt novog renesansnog grada Paga, njegovih fortifikacije, crkve svete Marije i Kneževe palače; 7. Dogradnja kule Minčete i oblikovanje postojećih uličnih pročelja Kneževa dvora u Dubrovniku; 8. Idejna arhitektonska koncepcija formiranja crkve svete Marije Loretske kao tvrđave koja štiti legendarnu Svetu Kuću; 9. Pregled utjecaja na arhitekturu njegovih suradnika u Splitu, Osoru i drugdje; 10. Ispis arhivskih dokumenata povezanih s gradnjom njegovih djela.
Sve ovo sintetizirano je konstatacijom da je Dalmatinac gradnjom duž obala Jadranskog mora izraziti predstavnik jadranske kulture i arhitekture kao protagonista jadranske arhitektonske kulture. Tu kulturu izvanredno reprezentira arhitektonski i kiparski opus Jurja Dalmatinca ostvaren u turbulentnom vremenu odumiranja srednjovjekovlja i rađanja novovjekovnih ideja sredinom 15. stoljeća duž Jadranskog akvatorija: nakon još nedovoljno razjašnjenih razloga njegove kreativne afirmacije u Veneciji, dokumentiran je njegov boravak na sjevernoj obali u Zadru, Pagu, Cresu, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku, te na južnoj obali Jadranskog mora u Padovi, Raveni, Riminiju, Fanu, Urbinu, Gubbiju, Anconi, Loretu, Civitanovi, a po njegovim učenicima i na otočju Tremiti. Cijeli radni vijek proveo je ploveći između jadranskih gradova simultano gradeći grad, crkve, palače, portale i utvrde, klešući skulpture i reljefe, ili isporučujući
kameno gradivo. Boravili i radili su tada u tim gradovima ondašnji vrhunski arhitekti – Giovanni i Bartolomeo Bon u Veneciji, Antonio Averlino Filarete u Veneciji, Leon Battista Alberti u Riminiju i Urbinu, Lucijan i Frano Vranjanin u Urbinu, Michelozzo di Bartolomeo Michelozzi u Veneciji i Dubrovniku – s kojima je Dalmatinac imao ili mogao imati kontakte i poznavati njihova djela. Prožimao se tako među njima neki čudesni uzajamni fluid odražen u stvaranju temeljnih djela i ideja novovjekovne arhitektonike. Pa i urbanistike: oplemenili su svojom inventivnošću dva jadranska grada – Veneciju i Dubrovnik – i time pridonijeli njihovom formiranju u najljepše gradove ekumene. Arhitekt i kipar Juraja Dalmatinac istinski je Homo Adriaticus i istaknuti sudionik onovremenih povijesnih događanja u formiranju Jadranske arhitektonske kulture.
Knjiga je pisana hrvatskim i engleskim jezikom te je tako opus arhitekta Jurja Dalmatinca postao pristupačan domaćim i inozemnim institucijama i istraživačima hrvatske i europske kulturne baštine. Time je omogućeno inozemnim znanstvenicima da upoznaju cjeloviti opus Jurja Dalmatinca, da procijene njegov doprinos oblikovanju ranorenesansne arhitekture i da u leksikografskim natuknicama ili sintetskim studijama uvrste prikaze njegovih djela.
HAZU
