HDLU Zagreb s nevjericom ovih dana prati dešavanja vezana uz Meštrovićev paviljon u Zagrebu, pitajući se što zapravo stoji u pozadini tih radova i kako je moguće da hrvatske likovne umjetnike opet nitko ne pita za mišljenje kada je u pitanju sudbina zgrade, koja je po svojoj prvobitnoj namjeni trebala biti Dom svih hrvatskih likovnih umjetnika?O spomenutim radovima na zgradi Meštrovićevog paviljona već smo čitali u brojnim priopćenjima različitih strukovnih društava, uglednih znanstvenika, kulturnih djelatnika, građanskih inicijativa, novinara, i dr., pri čemu mi podržavamo sve te zahtjeve vezane uz transparentno informiranje javnosti, poštivanje zakonskih procedura i struke, kao i pažljivo ophođenje s kulturnim dobrima. Podržavamo i ljude koji su željeli zaštititi magnoliju i tisu, jednako kao i vrijedni brački kamen, i u najmanju ruku je prije početka svih radova trebalo biti provedeno opsežno javno savjetovanje s građanima, strukom i umjetnicima.

Nadalje, iz različitih medijskih priloga razvidno je da oko čitavog slučaja tih radova vlada neviđena konspiracija, gradska uprava informacije daje na kapaljku, a i Ministarstvo kulture se distancira od problema s vrlo šturim informacijama.

No, ta tajnovitost ipak nije niti malo čudna kad je u pitanju Meštrovićev paviljon, jer su oduvijek umjetnici u toj zgradi bili loše informirani o svim bitnim zbivanjima, a s godinama članstva u udruzi HDLU čak i ozbiljno cenzurirani, što je specijalno vidljivo zadnjih godina pod sadašnjom upravom HDLU-a, koja je kao uvod u ova sadašnja događanja, prošle godine iz HDLU-a počela izbacivati sve one umjetnike, koji su propitivali vlasništvo nad Meštrovićevim paviljonom – tko zapravo danas ima pravo njegovog korištenja i pod kojim uvjetima.

Teror i cenzura koje su doživljavali neki likovni umjetnici zbog posve bezazlenih zahtjeva da Meštrovićev paviljon treba pripasti svim hrvatskim likovnim umjetnicima, a ne samo nekim privilegiranim – nezapamćeni su kao pojava na hrvatskoj kulturnoj sceni: HDLU-ova sadašnja uprava je jednim potezom i preko noći iz udruge HDLU odstranila dugogodišnje ugledne umjetnike i ne samo one zagrebačke, nego i nekoliko umjetnika iz drugih hrvatskih gradova – Splita, Karlovca i Varaždina. Iako su o svemu bili pravodobno informirani, neki djelatnici Ministarstva kulture i gradske uprave nisu se previše zabrinuli zbog ovih nedemokratskih poteza sadašnje uprave HDLU-a, koja je praktički tim činom izbacivanja svojih članova pokušala sankcionirati njihovo pravo na slobodu mišljenja i izražavanja u udruzi HDLU.

Već tada smo mi iz HDLU Zagreb predosjetili da stvari idu u jako pogrešnom smjeru i da Meštrovićev paviljon i njegovi dojučerašnji stanovnici postaju taoci nečijih političkih ambicija i onih tzv. podobnih umjetnika, koji su radi vlastitog probitka bili spremni ugroziti dobrobit svojih kolega.

‘Dom hrvatskih likovnih umjetnika’ odavno je prestao biti našim domom, već je to postao Dom samo jednog malog, uskog kruga ljudi iz sadašnje uprave HDLU-a, koji su taj dom privatizirali i pri čemu ih većina članova udruge HDLU nije smjela pitati o putevima novca u toj udruzi, jer kada su to pitali, umjetnici su bili izbacivani iz udruge, a politika je uglavnom štitila upravu HDLU-a, umjesto da zaštiti pravo svih hrvatskih likovnih umjetnika da o stanju u svojim strukovnim udrugama otvoreno i slobodno progovore.

U tom smislu, ako je jedna tzv. neprofitna udruga mogla privatizirati zgradu koja je zajedničko kulturno dobro i u toj zgradi prodavati godinama ulaznice na netransparentan način da se nije smjelo pitati ‘kamo ide novac’, logičan nastavak dešavanja ići će dalje u smjeru degradacije svih građanskih, strukovnih i demokratskih vrijednosti, i kao što su umjetnici bili ušutkivani, cenzurirani i ignorirani u svojim zahtjevima i pravima, tako su i građani bili ignorirani onog trenutka kada je započelo provođenje jednog skupog projekta, iza kojega ne stoji suglasnost strukovnih krugova, već isključivo nečije političke ambicije i javnosti nedovoljno jasni, skriveni interesi i dogovori.

Dokaz za ove tvrdnje je i činjenica da HDLU o svim aktualnim dešavanjima oko paviljona ‘mudro’ šuti i ne izjašnjava se, jer su od početka znali što se planira i zato će za svoju šutnju sigurno biti nagrađeni od te iste politike, koja je u konačnici izgleda najsretnija – kad umjetnici šute.

Upravo iz tih razloga, HDLU Zagreb apelira na Ministarstvo kulture i Kabinet ministrice Obuljen Koržinek: ne dozvolimo da se u Hrvatsku ponovo vrati ono vrijeme podobnih kulturnih komesara, koji su pa nalogu politike cenzurirali sve svoje drugačije misleće kolege. U Hrvatskoj svi mi koji se bavimo kulturom i umjetnošću želimo živjeti u ozračju slobode mišljenja i govora o baš svakoj problematičnoj temi, te želimo imati pravo na slobodan protok informacija i da smo pravovremeno obaviješteni o potezima i odlukama nadležnih stručnih službi na državnoj razini, čiji su djelatnici sa svojim plaćama ipak financirani s doprinosima građana Hrvatske.

Pozivamo stoga Ministarstvo kulture da nam svima transparentno objasni – čiji je danas točno Meštrovićev paviljon i tko ima pravo njegovog korištenja, i temeljem kojih ugovora i dozvola?

I hrvatski građani, jednako kao i hrvatski umjetnici imaju pravo znati sve te detalje oko politike koja se provodi u Meštrovićevom paviljonu i oko njega, a naše Ministarstvo kulture trebalo bi stati i u obranu prava svih onih prognanih i nepravedno sankcioniranih likovnih umjetnika, koji su izbačeni iz Meštrovićevog paviljona čistom samovoljom nekih novih političkih komesara, koji svoje nedobronamjerne motive skrivaju iza velova tajni i cenzure.

Mišljenja smo da Ministarstvo kulture mora tome stati na kraj i pomoći da Meštrovićev paviljon konačno jednom postane mjesto kreativnosti i slobode za sve hrvatske likovne umjetnike, u kojemu će se poštivati svi zakoni i očuvati do sada stečene vrijednosti hrvatskog demokratskog društva.

Krešimira Gojanović, predsjednica HDLU Zagreb
Robert Štimec, dopredsjednik HDLU Zagreb