‘Ovo je knjiga koja bi nam, kad bi takvo što bilo moguće, mogla vratiti apetit za osnovnu životnu zbilju. Reklo bi se da je dominantna nota u njoj gorčina, i tu doista ima gorčine, u punoj mjeri.
Ali ima i divlje neumjerenosti, ludog veselja, zanosa, ushita, na mahove gotovo i delirija. Vječita oscilacija između ekstrema, s golim potezima što djeluju poput drskosti i ostavljaju za sobom posvemašnji okus praznine. Knjiga je ova s onu stranu optimizma i pesimizma. Autor nam dočarava posljednje trzaje. Bol nema više tajnih zakutaka.
U svijetu paraliziranom introspekcijom i konstipiranom profinjenom mentalnom hranom, ovo brutalno razgolićivanje zbiljskog tijela dolazi nam kao dotok krvi što nas preporađa. Žestina i opscenost, kao očitovanje misterija i boli što uvijek prate svaki akt stvaranja, nimalo nisu ublaženi. (…)
Ako je ovdje iskazana sposobnost da se šokira, da se beživotni ljudi prenu iz duboka sna, čestitajmo sami sebi jer tragedija je našega svijeta upravo u tome što ga ništa više ne može probuditi iz njegove letargije. Nema više žestokih snova, nema osvježenja, nema buđenja. U anesteziji koju je prouzročilo poznavanje sama sebe život prolazi, umjetnost prolazi, izmiče nam; vrijeme nas nosi i borimo se sa sjenama. Potrebna nam je transfuzija.
A ovdje dobivamo krv i meso. Piće, hranu, smijeh, žudnju, običnu strast, radoznalost, životnu stvarnost koja hrani korijene naših najuzvišenijih i najnejasnijih kreacija. Podrezana je nadgradnja. Ova nam knjiga donosi vjetar što ruši suha šuplja stabla kojima su se korijeni sasušili i istrunuli u neplodnu tlu našega doba. Ova knjiga seže do korijena i kopa ispod njih, kopa u potrazi za podzemnim izvorima.
(Anais Nin, 1934.)
Henry Miller (New York, 1891. – Pacific Palisades, Kalifornija, 1980.) do tridesete je godine objavio nekoliko ogleda i kratkih priča po američkim časopisima. Ozbiljno počinje pisati s gotovo četrdeset godina. Njegovi romani, osobito ‘Rakova obratnica’ (‘Tropic of Cancer’, 1934.), u Americi su izazvali mnogo polemika, pa čak i zabrana. Njegovi romani ‘Crno proljeće’ (1936.) i ‘Jarčeva obratnica’ (1936.) bili su zabranjeni u SAD-u gotovo trideset godina, što je autoru osiguralo underground reputaciju te suđenja. Tako je 1964. Vrhovni sud SAD-a odbacio optužbe Državnog suda o opscenosti, što se pretvorilo u veliki događaj seksualne revolucije.
Opus Henryja Millera, gotovo u potpunosti autobiografskog karaktera, uvelike je utjecao na pisce beat generacije. Na hrvatski su dosad prevedena ova Millerova djela: ‘Rakova obratnica’ (1967.), ‘Mirni dani na Clichiju’ (1971.), ‘Crno proljeće’ (1978.), ‘Jarčeva obratnica’ (1978.), ‘Kolos iz Maroussija’ (1978.), ‘Ružičasto raspeće: Sexus, Nexus, Plexus’ (1978.), ‘Knjige mog života’ (1979.), ‘Mudrost srca’ (1986.), ‘Svijet seksa’ (1986.) i ‘Predraga moja Brenda’ (1987.).
