Nakon posjeta vinariji Podrumi Andrija u Paoči, krenusmo Iko Bartulović, moj prijatelj i suputnik na ovome viaggiu, i ja prema Međugorju.
U mjestu koje je svjetski poznato po ukazanjima Majke Božje posljednjih godina ističe se sve veći broj vinara. Sivrić, Stankela i AG Međugorje vlasnika Grge Vasilja kojega smo posjetili u njegovu podrumu podno znamenitoga Križevca. Ugošćeni smo u podrumu koji je jedan od najčistijih koje sam do sada vidio. A vjerujte mi, vidio sam ih mnogo. Grgo Vasilj imponira svojom mirnoćom i elokventnošću. Budući da sam snimao i radijsku emisiju, zabrinuo se da njegov govor možda neće biti onako dobar kako ja očekujem. Međutim, nije bilo razloga za takvu zabrinutost – bio je sjajan sugovornik.
Grgo Vasilj u svom podrumu
Pripovijeda mi da je tradicija proizvodnje vina u njegovoj obitelji počela još 1888. godine kada je pradjed Stanko krenuo s vinogradima i podrumom, nastavio otac Grgo, a sada o svemu brinu Grgo II. i njegov sin Andrija, diplomirani ekonomist u turizmu i glavni distributer. Ukupno imaju oko 20 hektara vinograda, a posebno su ponosni na ona 2 hektara u Vionicama koje su nadaleko poznate po vrhunskoj žilavki. Zanimljivo, Vasilj ne prerađuje svih, uobičajenih, 15 vagona grožđa, nego malo više od pola preradi odmah, a ostatak proda. Vasilji svoja vina prodaju pod nazivom Carska vina, aludirajući na povijesne činjenice iz prošlosti ovih krajeva. Tako smo imali priliku kušati Carsku žilavku i Carsku blatinu, a i ovdje rade vina od posebno probranoga grožda imenom Selekcija, a Blatina ima pridjevak ‘impero’. Isključivo proizvode suha vina. Rade i rose, poput mnogih drugih vinara u Hrvatskoj i Hercegovini posljednjih godina. Svoja vina izvoze u nekoliko europskih zemalja. Vasilj ima šestero djece i osamnaestero unučadi koji su u Italiji i Americi.
Vinar Josip i sin Vlatko Nuić
I ovdje sam čuo još jednu od narodnih mudrosti koja kaže: ‘Vinogradi su tvornica pod otvorenim nebom i nikad ne znaš kakav će biti završetak berbe.’ Opraštamo se od Vasilja i krećemo prema Ljubuškom.
Ondje su vinogradi Nuić i Škegro. Najprije posjećujemo Josipa Nuića. U Crnopodu, nekoliko kilometara izvan Ljubuškog, zatječem ga u velikom poslu u novoj vinariji impozantnih razmjera. Priča mi da je već krenuo u gradnju kada je otkrio arhitektonske nacrte jednoga Švicarca, za koje misli, a ja se pridružujem, da su upravo savršeni.
Buduća vinarija Nuić
Sada se nastoji sve dobre zamisli inkorporirati u već postojeći masivni betonski objekt. Impresivno djeluje zid s crvenim kamenom iz Istre, visine petnaestak metara i dužine pedesetak, koji ostavlja dojam vlažnosti. Vinarija ima u ovome trenutku oko 1900 m2 korisne površine, a kada se dovrše degustacijski dio s kuhinjom, konferencijska dvorana i još ponešto bit će ukupno 4000 m2. Godišnja proizvodnja u ovome trenutku je 200.000 litara vina, a u budućnosti će biti 550.000 litara.
Sve je počelo još 2004. sadnjom prvih trsova na 7 hektara površine (blatina, žilavka, cabernet sauvignon, alcante, bena, krkošija i trnjak). Danas imaju u Dugolazama 28 hektara na terenima gdje je mljeveno kamenje i još 7 hektara oko vinarije. U prvoj vinariji rad su pokrenuli 2011., a 2012. preselili su se na sadašnju lokaciju u Crnopodu. Kada se dovrši, bit će ovo najljepša i najveća privatna vinarija u Hercegovini. Naravno, i ovdje su perjanice Blatina i Žilavka, ali su Nuići velika priznanja na europskoj razini dobili za svoj Trnjak (staru dalmatinsku i hercegovačku vrstu) primjerice na IWC-u u Beču, a također i za odlični Cabernet sauvignon. Značajne količine izvoze.
Proizvode još, naravno, i rose te mješavinu Alter ego (merlot, cabernet sauvignon, syrah i blatina). Nuiće sam sretao još prije sedam-osam godina na sajmovima vina u Zagrebu (Zagreb Wine Gourmet koji je u međuvremenu prestao postojati) i u Beogradu u hotelu Hyatt. Danas je ta kuća jamstvo visoke kvalitete hercegovačkih vina o kojima će se govoriti ne samo u Hrvatskoj već i u cijeloj Europi. Želim to i Josipu i njegovu nasljedniku Vlatku.
Mirko Škegro s unucima
Na završetku našega wine tripa, po vrućini od 33 C, posjetili smo i vinariju Mirka Škegre u Ljubuškom. Škegro je bio dugogodišnji profesor i ravnatelj srednje škole u Ljubuškom, a odlaskom u mirovnu potpuno se posvetio vinogradarstvu koje je započeo još 1996. godine sadnjom 2000 loza. Malo, pomalo, ta je brojka narasla do današnjih 10.000 trsova. Vrste su to: blatina, žilavka, bena, krkošija, kanuša po naški ili alicant bushe te trnjak. Svoju vinsku kuću poetično je nazvao Carsus (lat. krš).
Sa suprugom Mirjanom, koja je od malih nogu učena o lozi, i s djecom uspješno proizvodi još i likere: šipkovica, orahovac, borovica i višnjevac. A tu je i sedam etiketa vina – Krš bijeli žilavka, Krš crni blatina, Carsus, barikirana žilavka, Carsus, barikirana Blatina, Trnjak, Rose (prave ga od blatine) i Orange (biodinamičko) vino od žilavke.
Uzgajaju i masline, oko 200 stabala. Prava mala, ili bolje reći, srednja veličinom, mediteranska oaza. Kada u to ucrtamo bazen u dvorištu kuće i najvažnije mlade ljude u obitelji – Šimun (4 godine) i Bruna (2 godina) – budite sigurni da ste stigli u raj zemaljski u Ljubuškom, nadomak Međugorju.
Tekst i foto: Vjekoslav Madunić
