Hrvatsko kulturno društvo Napredak u svome je zagrebačkom sjedištu organiziralo godišnji susret s novinarima, želeći se zahvaliti za praćenje i izvještavanje o njihovim programima i projektima u protekloj godini. Bila je to i prilika da se predstavi Napretkov hrvatski narodni godišnjak za 2017. godinu kao zbirni dokument Napretkovih aktivnosti.
Hrvatski narodni godišnjak za 2017. godinu prema riječima urednika Franje Bratića, promijenio je uređivačku koncepciju te svojim izgledom i sadržajem približio ga izdanjima iz njegova najboljeg perioda. Na nešto više od 350 stranica u deset poglavlja, nalaze se tekstovi eminentnih autora iz područja znanosti i kulture, a u osmom i devetom poglavlju, koja su ujedno i najveća po svom obimu, predstavljen je rad većine podružnica od njih 66, koliko ih sada ima, u BiH, Hrvatskoj, Austriji, Kanadi, Njemačkoj i još nekim zemljama Europe i svijeta. Osim izvješća o radu tu se nalaze i svi bitni podaci o podružnicama kao i katolički kalendar po uzoru na Napretkove godišnjake s početka 20. stoljeća. Još od 1907. godine od kada izlazi, Godišnjak nije samo glasilo Napretka nego i svjedok vremena, kulturnih i svih drugih društvenih promjena.
Neno Kužina, novinar i urednik HRT-a, koji prati rad Napretka skoro od njegove obnove, nije štedio komplimente za njegov rad, rekavši: ‘Od osnivanja 1902. do ukidanja i zabrane rada 1949., pa od obnove rada 1990. do danas, Napredak pokazuje nešto što bi svi u ovoj regiji trebali raditi – njegovati svoj kulturni identitet, a pri tom ne stvarati neprijatelje. I osobno mogu jamčiti – Napredak je u tomu uspio. Uspio je biti prijatelj svima. Rezultati rada svjedoče ono što ne mogu osporiti ni najveći kritičari.’
Doajen novinarstva Goran Milić također se osvrnuo na rad Napretka: ‘Što reći o kritikama… o onima kojima u Napretku smeta nacionalno pa ga smatraju desnim, ili onima kojima smeta to što promovira opće, ljudske vrijednosti, pa ga smatraju lijevim. A kažu kad te napadaju i s lijeva i s desna, onda znaš da si na pravom, srednjem putu i pravac ne treba mijenjati’.
Kroz nekoliko anegdota svojstvenih Milićevu načinu prikazivanja stvari, uspio je sažeti svu bit Napretkova postojanja i opstanka u turbulentnim vremenima kroz koja je prolazio, vraćajući se poput feniksa na kulturnu i povijesnu scenu, nakon više od 40 godina mirovanja.
I na kraju, o Napretkovu radu, progovorio je njegov predsjednik mons. prof. dr. sc. Franjo Topić. Još na obnoviteljskoj skupštini 1990. godine, prof. Topić je rekao: ‘Napredak će svojim djelovanjem na pragu trećeg milenija ugrađivati vlastiti kamenčić u kulturni mozaik južnoslavenskog podneblja, kročeći prema Europi (i svijetu), u kojoj ne samo da spadamo među najstarije narode, nego smo bili i značajni stvaratelji mnogih kulturnih, prosvjetnih, vjerskih i ekonomskih vrednota’. Tada izgovorene riječi s današnjim odmakom nekako zvuče proročanski. Govoreći o njegovu djelovanju, navodi kako je Napredak u pojedinim razdobljima bio nositelj prosperiteta hrvatskog naroda ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Hrvatskoj. Često se u medijima postavlja pitanja: Čiji je Napredak?
‘Jednostavno, on je hrvatsko, bosansko, hercegovačko i sveljudsko društvo. U svom radu nikada nije nijekao identitet drugih pa je onda lakše razumjeti da Napredak, iako mu u Statutu i samom imenu vrlo jasno piše hrvatsko, ima i članova drugih kulturnih, nacionalnih i vjerskih identiteta’, rekao je na kraju mons.Topić.
Osim novinara, predstavljanju su prisustvovali i neki predstavnici kulturnih i znanstvenih institucija, kao i predstavnici Napretkove glavne podružnice Zagreb te još nekih drugih Napretkovih podružnica iz Hrvatske i BiH.
M. M.
