In memoriam: Aki Rahimovski (1955.-2022.)

Aki Rahimovski (5. 6. 1955.-22. 1. 2022.) frontmen grupe Parni valjak i jedan od najboljih i najprepoznatljivijih vokala naših prostora svih vremena, preminuo je u 67. godini života u slovenskom Novom Mestu.Rođen je 5. lipnja 1955. godine u Nišu, a potom se preselio u Skopje gdje je kao dijete glazbenog profesora pohađao glazbenu školu na odsjeku za klavir i pjevanje. Prije glazbene karijere igrao je nogomet u klubu Vardar, no nakon ozljede posvećuje se glazbi. Početak karijere proveo je u bendovima Grupa Vakuum, Krvna braća i Grupa Torr. S potonjom je nastupio u Zagrebu 1975. godine nakon čega upoznaje Huseina Hasanefendića Husa i Juricu Pađena te iste godine postaje član novoosnovane grupe Parni valjak, koja će s vremenom postati jedan od najznačajnijih rock bendova naših prostora.

Prvi album ‘Dođite na show!’ objavili su 1976. godine, a već iduće ‘Glavom kroz zid’ s kojeg se izdvojila pjesma ‘Lutka za bal’, hit koji je punih 45 godina dio njihova koncertnog repertoara. Već idući album ‘Gradske priče’ (1979.) prometnuo ih je u jedan od najpopularnijih rock bendova ovih prostora stvoren za velike pozornice. Njihovi albumi ‘Vruće igre’, ‘Vrijeme je na našoj strani’, ‘Uhvati ritam’, ‘Pokreni se’, kao i svi nakon njih, dostizali su zlatne i platinaste naklade, a uz njihove bezvremenske pjesme odrastale su generacije slušateljica i slušatelja. Pjesme koje je napisao Husein Hasanefendić, a otpjevao Aki, postale su dio naših života bez obzira koju vrstu glazbe slušali. Iako je Parni valjak bio predodređen za velike koncertne pozornice, pokazali su svoju veličinu i u manjim prostorima na kojima nije nimalo nedostajalo energičnosti. Tako je koncert u ZeKaeMu, održan 1995. godine, ostao do danas možda najbolji unplugged koncert, a istoimeni album ‘Bez struje – Live in ZeKaeM’ osvojio je tri Porina uključujući i onaj za najbolji album godine. Na koncertu ‘Live at S.C. – Kao nekada’, održanom u kinu Studentskog centra, Parni valjak je po prvi put pokazao kako njihove pjesme zvuče u suradnjama, a uz Akija su nastupili Oliver Dragojević, Davor Gobac, Drago Mlinarec, Nina Badrić i Klapa Šufit.

Za vrijeme kratkog prekida rada grupe, Aki je 2007. godine objavio solo album ‘U vremenu izgubljenih’, koji ga odvodi i na turneju po Australiji. Ipak, Parni valjak nije mogao bez Akija kao ni Aki bez Parnog valjka, pa se 2009. vraćaju na mjesto koje im pripada, velike koncertne pozornice.

Aki je s grupom Parni valjak osvojio brojne nagrade struke, kao i nagradu Grada Zagreba za zasluge u promicanju društvenog života. Osim Parnog valjka, Aki je tijekom karijere imao i brojne glazbene suradnje, a istaknuo se i kao gostujući ili session glazbenik na raznim pjesmama i albumima. Bio je i član Grupe 220 i grupe Steam Roller, ali i dio sjajnih projekata kao što su Hrvatski Band Aid i YU rock misija. Akiju je glazba bila život, a na pozornici je davao svaki atom sebe i bio je najjača spona između Valjka i publike. Svojom neuništivom energijom i komunikacijom s publikom osvojio je generacije, a na njihove koncerte dolazili su oni koji su uz njih odrastali, kao i oni koji su ih tek upoznavali. Svaki nastup je bio jedno novo iskustvo, a svaki novi susret s Akijem neponovljiv.

Aki nije mogao bez glazbe i publike, ali je uvijek na prvo mjesto stavljao obitelj. Bio je brižan otac i djed, bio je i ostat će legendarni rock pjevač koji je ušao u naše živote i ostat će s nama zauvijek.

‘Tužna je naša ulica
od kada nisi tu
jer tužnu pjesmu pjevaju
oni što ostaju…’

Foto: Saša Huzjak


Tagged: , , , , , ,