Splitski pisac Ivica Ivanišević gostovat će na književnoj tribini ‘Što je pisac htio reći’ u utorak, 5. svibnja u 18.30 sati, u zagrebačkom Vinyl baru.
Početkom godine, izdavačka kuća Hena com pokrenula je književnu tribinu ‘Što je pisac htio reći’ s idejom da na drugačiji način predstavi domaće autore i njihove knjige. Prilika je to da pisci, novinari, kritičari, i svi oni koji se bave i vole pisanu riječ, govore o svome djelu i sa svojim čitateljima podijele manje poznata iskustva pisanja i vlastitih životnih preokupacija.
O novoj knjizi kratkih proza ‘Ulaz za djecu i vojnike’ (Hena com, 2015.), koju je u sklopu biblioteke Verbarij uredila Marina Vujčić, s Ivicom Ivaniševićem razgovarat će voditeljica tribine i spisateljica Marijana Perinić. Posjetitelji tribine tako će iz prve ruke moći doznati što za ovog Splićanina znači biti ‘pisac opće prakse’ te kakvo je njegovo autorsko jučer, danas i ‘malo sutra’.
Split, rano popodne, šestoga kolovoza 1984. Prelazim put od trajektnog pristaništa do željezničkog kolodvora. Na glavi mi titovka, na leđima transportna vreća i borbeni ranac, s prikačenim šljemom, otučenim kao limenka Gavrilović hrenovki iz koje raste oleander. Šesti sam dan u vojsci, šalju me u otkomandu s Lastova u Knin. Do vlaka je sat i pol, ali s leđa ne skidam ranac i vreću, ni torbicu sa zaštitnom maskom koja mi je pod pazuhom, jer ne znam kako bih sve to vratio natrag. To čini da mi je Split dalji nego što će mi ikada ijedan grad biti. Trideset godina kasnije čitam “Ulaz za djecu i vojnike”, i ne mogu se oteti dojmu da ta knjiga priča priču o šestome kolovozu 1984, viđenu s druge strane. Romani od jedne rečenice. Antropološke studije od nekoliko redaka. Portreti grada sabijeni u aforizam. Genijalno, kao da je napisano za jednog čitatelja. Onog vojnika koji ne može proći kroz zahodska vrata, zbog materijalno-tehničkih sredstava koja nosi na leđima, pa trpi sve do Knina.
Miljenko Jergović
R. C. / Foto: Hena com
Pročitajte još: Renato Baretić / Ivica Ivanišević: Split za početnike
