Izložba Natura vita u Galeriji Kranjčar

Bez svečanog otvorenja i velikog okupljanja otvorena je izložba Natura vita u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar na kojoj su predstavljeni radovi Sandra Đukića, Nenada Šaljića, Renate Poljak, Ivana Prerada, Zlatana Vehabovića i Mirjane Vodopije, a autor koncepcije je Vanja Babić.Promatrajući u medijskom pogledu nadasve raznorodne radove šestero suvremenih vizualnih umjetnika odnosno umjetnica – Sandra Đukića, Nenada Šaljića, Renate Poljak, Ivana Prerada, Zlatana Vehabovića i Mirjane Vodopije – prikupljene za potrebe ove izložbe, svatko će odmah i nužno pomisliti na prirodu. Ali i na putovanje također.

Svojim djelovanjem čovjek je, naime, prirodu već odavna istisnuo iz vlastita neposredna i svakodnevna okruženja, pa njegov izravan kontakt s njom nužno podrazumijeva i neki oblik putovanja odnosno odlaska. Rečenica poput ‘Sutra planiram otići u prirodu’ danas nam zvuči posve uobičajeno, pri čemu zaboravljamo da ljudi nipošto nisu izvorno stasali kao bića koja bi s vremena na vrijeme odlazila u posjet prirodi. Ne postoji, zapravo, ništa neprirodnije od čovjekova odlaska u prirodu! Jer, kako otići u nešto u čemu se već nalazimo i čiji smo, štoviše, integralan dio? Ili bismo to barem trebali biti, ali se svojim nazorima, postupcima i općenito navikama već odavna takvima ne osjećamo. Prilikom ovakvih i sličnih razmišljanja svakako nam, međutim, valja nastojati izbjeći zamku upadanja u suprotnu krajnost: naivnu ili licemjernu očaranost veličanstvenom ljepotom prirode uz istodobno tendenciozno zanemarivanje svijesti o njenoj okrutnosti, negostoljubivosti i potencijalnoj smrtonosnosti. Uostalom, upravo će te i takve osobine prirode motivirati i natjerati čovječanstvo da mobilizira svoje intelektualne potencijale te se upusti u velebnu i uzbudljivu avanturu stvaranja, a potom i kontinuirana nadograđivanja onoga što nazivamo civilizacijom. Sasvim je razvidno kako bi bez civilizacijskog čimbenika ljudska vrsta kao takva bila osuđena na nestajanje. Ali poput prirode, i civilizacija posjeduje svoje mračno i nimalo bezopasno naličje. Riječ je o naličju koje prirodi pristupa agresivno, sebično i, rekli bismo, na maligno kompetitivan način.

Umjesto da je zauzda te s njom ostvari održivi suživot, civilizacija se opredijelila – osobito nakon pojave fenomena tipičnih za moderno i postmoderno razdoblje ljudske povijesti poput industrijalizacije ili globalizacije – naspram prirode zauzeti gotovo pa ultimativno isključujući stav. Stoga nimalo ne iznenađuje da će se u novije vrijeme odnos između čovjeka i njegove civilizacije s jedne te prirode s druge strane na velika vrata ući među velike teme što zaokupljaju mnogobrojne pozitivno usmjerene iskaze ljudske kreativnosti, pa tako, dakako, i umjetničko stvaralaštvo…

Vanja Babić / Foto: Juraj Vuglač


Tagged: , , , , , , , , , , , , ,