Jani Virk: Ljubav u zraku

Izdavačka kuća Meandar u Zagrebu je, a gdje drugdje nego u Cafeu u dvorištu, predstavila knjigu ‘Ljubav u zraku’ slovenskog autora Janija Virka. Na promociji su, uz autora, sudjelovali prevoditeljica Irena Skrt te meandrovci Branko Čegec i Miroslav Mićanović.
Miroslav Mićanović, Irena Skrt, Jani Virk i Branko ČegecJani Virk jedan je ulomak romana pročitao na svom jeziku, čisto radi ilustracije da čujemo kako to zvuči i što se dogodilo na putu od slovenskog k hrvatskom jeziku. Ostatak promocije, autor je govorio na jeziku koji nije znao kako ga nazvati, a sjećamo ga se nekad kao – srbohrvaščine. Virk ne skriva da je mentalno ostao u dobu 1970-ih i 80-ih, kada je i u Sloveniji, umjetnička scena, pa tako i književna, bila puno življa i kvalitetnija nego danas.

‘U Sloveniji je relativno lako izdati knjigu, ali scena je ipak osiromašena, jer nema prave kvalitete. Književni rad ne prate kritike i recenzije u medijima, tako da se to nikoga posebno ne tiče. U svim segmentima društva zavladale su vulgarne kapitalističke vrijednosti, a od književnosti se ne može živjeti. Trebali biste napisati tri-četiri knjige godišnje da biste si mogli osigurati minimalac za preživljavanje, a to je naprosto nemoguće’, požalio se Virk, koji pak egzistenciju osugurava na državnoj televiziji kao urednik kulturno-umjetničkog programa.

O knjizi:

Kompleksna tematizacija potrage i ljubavi u kombinaciji s urođenim pripovjednim darom još jednom je karta na koju igra Virk u romanu ‘Ljubav u zraku’. Protagonist je rastavljeni učitelj glazbe srednjih godina, samohrani otac, ljubitelj Santane i Marqueza, zarobljenik vlastite podvojenosti, sudbinski utemeljen u njoj, a jedina svijetla točka mu je kći Ula. Njegovi pokušaji ostvarivanja ljubavi u vrludanju od jednog tjelesnog iskustva sa ženom do drugoga, koji ga naposljetku dovode u meksički grad Tequilu, pokazuju se kao nešto nesigurno, poput ljubavi koja je u zraku, poput slutnje, privida.

Virkove junake mogli bismo opisati kao nove egzistencijaliste. Glavni junak Blaž pokušava ‘plutati’ u vremenu. Virku i drugim suvremenim piscima, poput Hoellebuecqa na primjer, zajedničko je tematiziranje egzistencijalne zarobljenosti, opsjednutost traženjem smisla (iako polaze od pretpostavke da smisla nema). Virk nije toliko radikalan, on više iskazuje dječačko čuđenje (poput Strniše kojeg i glavni junak knjige citira kao svoj uzor). Virkovi junaci su zapravo antijunaci koji se osjećaju malima naspram širine svemira. Oni osjećaju neku ‘svemirsku svijest’. Prostranost svemira kao da predstavlja protutežu zemaljskoj ograničenosti i neku vrst izlaza. Vrludanje od jedne do druge žene  jednako je kao i vrludanje od jedne nedokučive galaksije do druge.

Jani VirkJani Virk, rođen je 1962. u Ljubljani, piše prozu, poeziju i scenarije, a redovito prevodi s njemačkog jezika (T. Bernhard, E. Canetti, itd). Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani diplomirao je germanistiku i komparativnu književnost. Krajem osamdesetih bio je glavni urednik časopisa Literatura, pa urednik kulture i glavni urednik dnevnih novina Slovenec. Više godina na Radioteleviziji Slovenije urednik je kulturnog programa. Objavio je kratke priče ‘Preskok’, 1987, roman ‘Rahela’, 1989), zbirku pjesama ‘Tečeva čez polje’ (Trčimo preko polja), 1990, kratke pripovijetke ‘Vrata i druge zgodbe’ (Vrata i druge priče). 1991, esej ‘Na rubu resničnosti’ (Na rubu stvarnosti), 1992, priče ‘Moški nad prepadom’ (Muškarac nad provalijom), 1994. Napisao je i knjigu za mlade ‘Poletje na snegu’ (Ljeto na snijegu) 2003. Dobitnik je Prešernove nagrade za zbirku pripovjedaka ‘Pogled na Tycho Brahe’ 1998. Objavioje  i romane ‘Zadnja Sergijeva skušnjava’ (Posljednje Sergijevo iskušenje), 1996, ‘Potres’, 1997, ‘Smeh za leseno pregrado’ (Smijeh iza drvene pregrade), 2001, te ‘Aritmija’ 2004. Roman ‘Ljubezen v zraku’ (Ljubav u zraku) objavljuje 2009, a ‘Kar je odnesla reka, kar je odnesel dim’ (Što je odnijela rijeka, što je odnio dim) 2012. Član je Društva slovenskih pisaca.

M. T. / Meandar

Tagged: , , , , , , , , , , , , , ,