U našoj rubrici Bookmark objavljujemo književne osvrte Damira Vujnovca na domaće i strane naslove. Za ovaj ponedjeljak odabrao je zbirku kratkih priča Jelene Zlatar ‘Odjavna karta’ (CeKaPe, 2014.).

‘Sunce sjaji, a ona sjaji kao sunce.’

Kratke rečenice, kao nožem odrezane, ono je što neminovno upada u oči čitatelju kratkih priča Jelene Zlatar. Slušate li kako svoje priče sama čita, nož će biti još i oštriji.

Seciranje odnosa i ne ide bez noža i rezova, a seciranje je upravo to što ona radi u svojim pričama, od prve do zadnje, u ovoj tematski vrlo homogenoj zbirci.

Čak i kad bježi od (ne)poznatog, ne bježi od stila kojim piše, kojim razmišlja. Ne bježi od sebe. Neprilagođena u odnosima, ostaje jednako maštovita i dosljedna u svom pisanju. ‘Nitko potpuno prilagođen nije ništa veliko napravio u životu.’

Njeno preispitivanje sebe i drugih ne prestaje, njene emocije kreću se od uplašenosti do okrutnosti. Ili do bijega. Ili…

U zbirci su se našle priče koje su vrlo snažne, odlično napisane, ponekad i tako da je iz njih moguće udahnuti zrak, disati zajedno s njihovim (anti)junacima, pronaći djelić sebe i poistovjetiti se s bar ponekim detaljem. Neke od tih priča traže za čitanje i posebnu koncentraciju koju potom bogato nagrađuju.

Mnoga su pitanja ostala bez odgovora, no nitko vjerojatno ne živi u zabludi da će mu svi odgovori biti servirani na dlanu. Prije će se dogoditi da nakon čitanja imamo još i pitanje viška. Jelena Zlatar ga uvijek ima.

Ima i smisao za humor. Njen samouvjereni uvrnuti humor mnogi će shvatiti i voljeti. Neki će možda od njega pobjeći. Možda.

Dileme, pitanja, odluke, vode nas prema odjavi iz nekog zasićenog života, iz nekog lošeg odnosa. Vode nas prema bijegu od monotonog, neugodnog ili dosadnog, samo trebamo kupiti kartu. Odjavnu kartu.
‘U kraju je i novi početak, znaš.’

Pročitajte još: Jelena Zlatar: Katarza kao glavni motiv za pisanje , Predstavljene Urbane transformacije suvremenog