Jevgenij Vodolazkin: Avijatičar

Jevgenij Vodolazkin nagrađivani je ruski pisac međunarodnog renomea prepoznat kao izvanredan pripovjedač istančanog osjećaja za jezik i teme vezane uz različite slojeve ruske povijesti. Njegove knjige mahom posjeduju i jaku duhovnu dimenziju kojom propituje ljudski život u širem kontekstu povijesti, religije i društva. Mnogi književni kritičari Jevgenija Vodalazkina uspoređuju s Umbertom Ecom te ga nazivaju novim književnim genijem.U svojoj najnovijoj knjizi ‘Avijatičar’, prvom Vodolazkinovom naslovu prevedenom na hrvatski jezik (Naklada Ljevak), autor se bavi najmračnijim periodom ruske povijesti 20. stoljeća: revolucijom, boljševizmom, neoboljševizmom, Gulagom, ratom i anarhijom. Radnja se prati u formi memoara i dnevničkih zapisa troje likova, pripadnika različitih generacija. Koristeći se elementima mističnog historicizma, autor pažljivo slaže detaljan mozaik Rusije i njezinih stanovnika.

Kada se glavni junak Inokentij Platonov probudi u bolnici, ispostavi se da je izgubio pamćenje. Liječnik ga potiče da zapisuje u dnevnik svaki detalj ili sliku koja mu se pojavi u glavi i on to čini marljivo, gotovo strastveno. Dnevnik mu je napeto štivo koje čitatelja fascinira kaotičnim, kaleidoskopskim slikama, licima, riječima i događajima koji čine potku životne priče ruskoga mladića s početka 20. stoljeća. Priča koja se pomalja istodobno je nježna i tužna, senzualna i neobična, no iznad svega tragična. Prvo se pojavljuju sjećanja iz djetinjstva: na bezbrižne ljetne praznike u dači u okolici Petrograda, na dočekivanje oca na povratku s posla u Petrogradu i na onaj dan 1917. godine kada dozna da mu je oca ubila rulja pijanih mornara. Platonov se s majkom seli u zajednički komunalni stan u centru Petrograda, gdje upoznaje nove susjede – profesora Sergeja Voronina i njegovu kćer Anastasiju, koja će postati ljubav Inokentijeva života. I Nikolaja Zareckog, radnika u tvornici kobasica, koji denuncira profesora Voronina, kojega vlasti uhite i pogube. Zareckog uskoro pronađu mrtva, a za ubojstvo optuže Platonova – kao i za rovarenje protiv države – i osude ga na služenje kazne u logoru Solovki. Ali kako se Inokentij može sjećati svojega života početkom 20. stoljeća ako su tablete koje uzima iz 1999. godine? Hoće li se Platonov uspjeti prilagoditi novoj realnosti i naći dom u čudnom svijetu s kraja 20. stoljeća? I ono najvažnije pitanje: Koja ga je to sila vratila u život, a sada ga pokušava ponovno ubiti, nakon čudotvornoga uskrsnuća u logoru Solovki?

Jevgenij Germanovič Vodolazkin rođen je 1964. godine u Kijevu, gdje je 1986. godine diplomirao na Filološkom fakultetu. Godine 2000. doktorirao je obranivši doktorsku disertaciju ‘Svjetska povijest u književnosti Stare Rusije’. Radi u IRLI-ju (Institutu za rusku književnost) u Sankt Peterburgu, a od 2012. uređuje zbornik Puškinskog doma ‘Tekst i tradicija’. Jevgenij Vodolazkin uvijek je naglašavao da je imao sreću i čast što je njegov mentor i učitelj u vrijeme usavršavanja i rada u IRLI-ju bio najveći lingvist dvadesetog stoljeća Dmitrij Sergejevič Lihačov. Autor je stotinjak znanstvenih radova o staroj ruskoj književnosti, knjiga ‘Dmitrij Lihačov i njegovo doba’ i ‘Instrument jezika’, ‘O ljudima u riječima’ i romana ‘Otimanje Europe’ (2005.),’Solovjov i Larionov’ (2009.), ‘Lavr’ (2013.) te ‘Avijatičar’ (Aviator). Roman ‘Solovjov i Larionov’ bio je u finalu za nagradu Knjiga godine 2010., a dobitnik je književne nagrade Andrej Bjeli i nagrade za filološku hrabrost i originalnost te je proglašen za najbolju knjigu u Rusiji 2010. godine. Roman Lavr dobitnik je nagrade Knjiga godine 2013., Nagrade Jasnaja Poljana i Nagrade međunarodnog udruženja Portal.

N. L.


Tagged: , , , , , , , , ,