U mnogim pričama o vinima sjeverne Dalmacije, priča Vinarije Jokić posebno je zanimljiva.
Duško Jokić je prije pet godina odlučio zasaditi u svome rodnome kraju deset hektara isključivo bijelih sorata. Znamo da su crne sorte benkovačkog kraja i šire već dostigle vrhunske rezultate i priznanja u svijetu. O tome sam pisao govoreći o Škaulju, Bačiću, Željku Vrsaljku… Međutim, vinar Duško Jokić na izuzetno povoljnom položaju između Velebita i jadranske obale, točnije u Lišanima Tinjskim, zasadio je maraštinu, pošip, chardonnay i muškat žuti. Vinogradi su sađeni između 2009. i 2011. godine. Rezultati se vide već sada jer su te sadnice odležale i daju rezultate već nakon druge godine. Jednostavnije rečeno, za godnu-dvije cjelokupna površina od deset hektara bit će u punom rodu.
Na nedavno održanom 5. Vinfestu u Benkovcu, Jokićeva maraština postala je šampion bijelih vina. To izuzetno svježe vino upravo u ljetnom razdoblju pokazuje svoje najbolje lice: 12,7 % alkohola, 1 g neprovrelog šećera i 6,1 % kiseline čine ovaj nektar nenadmašnim u njegovoj kategoriji. Nema sumnje da će i idućih mjeseci, primjerice na Sabatini, odnijeti zlatnu medalju. Što starije – ne prestaro – to bolje. U ponudi kuće i muškat je žuti, polusuho vrhunsko vino (13% alkohola, 6,3% kiseline s 8 g neprovrelog šećera po litri) ocijenjeno je s čak 87 bodova. U kategoriji kvalitetnih vina jesu chardonnay s 14% alkohola i 2 g neprovrelog šećera te pošip s 13,5% alkohola, 5,9% kiseline i 1 g neprovrelog šećera po litri. Oba vina (chardonnay i pošip) iz berbe su 2013. godine.
Na dan kada sam posjetio vinariju (srijeda, 30. srpnja), ponovno je padala tko zna koja već po redu srpanjska kiša. ‘Uži kabinet’ vinarije – vlasnik Jokić i enologinja Dragana Šulentić – dogovarali su skore mjere zaštite zbog prevelike vlage. Najviše se pribojavaju za muškat žuti jer je on osjetljiv na veliku vlagu, pa su odlučili, i zbog toga vrlo skoro, napraviti zelenu berbu, to jest skinuti s panjeva teških više od tri kilograma grožda količinu na jedan i pol do dva kilograma. Urezala mi se u pamćenje rečenica Duška Jokića o velikoj količini grožda na panju: ‘To kod mene u vinariju neće ući.’ I neće, vjerujte jer je potpuno jasno da ovaj mladi vinar ne trči za zaradom, već mu je na prvome mjestu kvaliteta proizvoda.
Upravo kreće u izgradnju velikog podruma u blizini sadašnjega proizvodnoga pogona, kaže mi Dragana, šest metara u dubinu. Ne sumnjam da će Ravni kotari dobiti još jedan reprezentativni podrum koji će u prvoj fazi puniti 80.000 litara vina, a u bliskoj budućnosti i 300-400.000 litara s obzirom na to da će zasaditi još tri hektara maraštine koja će biti nosivi brand vinarije. Vinarija nije zanemarila ni proizvodnju crnoga vina te ga kupažiraju od kupljenoga lokalnoga grožda – merlot, cabernet sauvignon i shiraz.
Enologinja Dragana Šulentić naglašava ekološku komponentu svih ovih vina. U proizvodnji nema pesticida, nema umjetnih gnojiva. Dopuštena je količina šest kilograma bakra po hektaru i minimalne količine bisulfita u zaštiti. Odlazeći iz ovoga ravnokotarskoga mjesta, pamtim mali ured kraj velike lijepe kuće Jokićevih. Zašto? Zato jer će za godinu dana taj mali ured s proizvodnim pogonom postati povijest, a veliki novi podrum rast će proporcionalno s ugledom ove vinske kuće koja nezadrživo ide naprijed. Tko će ih zaustaviti? Vjerujem nitko i ništa. I zato svakako svratite u Lišane Tinjske u biogradskom zaleđu te kušajte najbolja bijela vina sjeverne Dalmacije.
Tekst i foto: Vjekoslav Madunić
