Nakon povijesti i tradicije Petre, nakon mira i tišine pustinje Wadi Rum te plutanja na Mrtvom moru, dolazak u Amman na prvi se pogled ne čini nagradom. Bučan i užurban grad zatiče vas nespremne udarom na sva osjetila. Istovremeno mlad, novoizgrađen i star tisućama godina, Amman je jedan od gradova s najdužom neprekinutom tradicijom življenja u svijetu kojeg poznajemo.

Gužva i buka svojstvene toj geografskoj širini miješaju se sa sivom bojom bezličnih četvrtastih zgrada starog gradskog centra (novi je Amman sasvim druga priča) te mirisima hrane spremljene na ulici i začinima koji mame iz vreća poznatih iz filmova o čarobnoj svjetiljci i letećem tepihu. Manjak boje na ulicama nadoknađuje još glasnija i dinamičnija tržnica prepuna prirodno-nestvarnih boja, oblika i okusa.

Trebam li o trgovcima u arapskom svijetu išta reći? Upravo spomenuta buka ali i ljubaznost, cjenkanje i upornost, osmijeh koji prati sklopljen posao, interes i dobre želje… možda ih je tako najlakše u nekoliko riječi opisati.

Neka naizgled druga kultura ipak ima zajednički nazivnik s ranije spomenutim jugom Jordana. To je ljubaznost i neposrednost. Ako su jezične barijere zapreka za razgovor o važnim stvarima, osmijeh i pokoja gesta dobre volje učinit će dan dovoljno dobrim da poželite zapjevati zajedno s vozačem taksija pjesmu koju još nikad niste čuli, a malo je vjerojatno da ćete je čuti i pjevati ponovno.

U gradu suprotnosti ganjat će vas bijesni trgovac čiju ste radnju fotografirali sebi za uspomenu, budit će vas hodža jutarnjim zovom koji dopire kroz prozor, popit ćete pravo pivo u rijetkom lokalu za zapadnjake, uživati u hladnom dimu najboljeg duhana od jabuke. Kupit ćete knjigu i pojesti shawermu bolju od svih kebaba koje ste okusili u restoranima kraj željezničkih kolodvora glavnih europskih gradova.

Kušati najbolji hummus u regiji i pojesti falafel pržen u istoj fritezi iz koje ga se servira jordanskom kralju kad poželi pojesti čarobne povrtne okruglice, osjećaj je koji je teško ponoviti na nekom drugom mjestu. Kao i sjesti u brijački stolac i prepustiti se oštroj britvi i sigurnoj ruci dobrog brkatog majstora koji svakodnevno brije ljude još od vremena kad nama brada nije ni počela rasti.

Bliski istok, bio on sličan ili različit nekom drugom istoku, valja doživjeti svim čulima

Tekst i foto: Damir Vujnovac

Pročitajte još: Jordanske crtice: Drevna ljepota… u ljudima , Jordanske crtice: Wadi Rum – Mjesečeva dolina