Zagrebački fotograf Julio Frangen postavio je u wine baru Sherry’s svoju sedmu samostalnu izložbu pod nazivom ‘Pogled u čašu’, koja je prodajnog karaktera, a ostaje otvorena do 28. siječnja 2016.
Svakodnevno se družimo s njima, gotovo ih niti ne primjećujemo, postale su nam uobičajeni inventar… Pa ipak, čaše su puno više od običnog upotrebnog predmeta. Sofisticiran su to ljudski izum, nije ih bilo lako stvoriti, a niti stalno usavršavati. Pogled u duboku povijest otkriva taj predmet kao čovjekova pratitelja u mnogim važnim trenucima u životu, svečanim i veselim, ali i tužnim… I valja se podsjetiti da su nekad čaše bile privilegija elite, bogatih, odabranih, a danas su dostupne gotovo svakome.
A vremeplov će nam otkriti i mijene koje su čaše prolazile – bile su nekada ukrašene, nakićene, obojane i oslikane, da bi danas ideal bila maksimalna čistoća i prozirnost. Jer, osim uporabne funkcije, da se iz njih pije, važna im je uloga i da istaknu i što bolje pokažu ono što je u njima. I ne samo vizualno, posebno kod vina bitno je da čaša svojim oblikom pospješi i doživljaj što ga plemenita kapljica pruža našem nosu i ustima. Pa se zato čaše i razlikuju prema sadržaju koji će ih ispuniti – jednog su oblika za bijelo, drugog za crno vino; također i za mlađa, starija vina, aromatična, slađa, pjenušava… I kod jakih alkohola više je varijanti, može se uživati u gutljajima iz uobičajene tzv. whiskey čaše, ali će kakav skupocjeni, stari konjak itekako prijati iz majušne, pri vrhu sužene čašice.
A o svemu tome zorno svjedoče i ove majstorske fotografije pred vama – odmah vas pozivaju da otvorite koju butelju. Nenadmašni majstor objektiva, Julio Frangen, znalački je zabilježio sve trenutke u životu jedne čaše; sve ovo o čemu govorimo: vrhunskim umijećem zaronio je u dušu, u dubinu onog što se skriva i otkriva u ovom predmetu žudnje i čežnje. Oživio je tajnu onog što doživljavamo u trenutku najintimnije kontemplancije, kad smo posve sami, samo mi i – čaša! (Vitomir Andrić)
***
Julio Frangen (1962), rođen, odrastao i živi u Zagrebu, gradu čiji senzibilitet svakodnevno doživljava na njegovim ulicama i u susretu s ljudima. ‘Pišući svjetlom pokušava viđeno prenijeti svima koji ga vole, ili će ga zavoljeti, gledajući njegove fotografije.’ Izvrstan je u otkrivanju izražaja lica, osjećaja i trenutaka, često radi na kazališnim predstavama i koncertima.
U zadnje vrijeme česti su mu motivi detalji u enologiji i gastronomiji te tako snima vinograde i vina, čaše, tanjure vrhunskih delicija ali i svakodnevnih domaćih jela – kojima poziva na tradiciju i priziva sjećanja na neko pomalo zaboravljeno vrijeme. Njegova fotografija ne daje da zaborav nadvlada, kroz objektiv živi svoj umjetnički svijet i daje svoj intimni pogled na priču koju nam priča svaka njegova fotografija.
Profesionalni je fotograf, završio je Školu primijenjene umjetnosti, smjer fotografija. Član je Foto kluba Zagreb. Osim snimanjem, bavi se i prodajom starinskih i rabljenih fotoaparata, kamera i foto opreme. Aktivno je sudjelovao na više skupnih (Galerija Badrov, Galerija Filakovec /Dubrava/, Fotogard, Fotoextempora /Novigrad, Istra/) te samostalnih izložbi fotografija (My Own Private Zagreb, 2012., Zagreb se voli… svjetlom, 2013., Detalji na kvadrat, 2013., Portreti kod Žnidaršića, 2013., Portreti prijatelja na FB, 2014.). Bavi se i promicanjem fotografije kao umjetnosti te je 2011. godine pokrenuo online projekt Foto Burza kao mjesto okupljanja svih zaljubljenika u fotografiju. 2014. bio je službeni fotograf 5. SPFF – Starigrad Paklenica Film Festivala; od 2014. službeni je fotograf Udruge WOW (Women on Wine – Žene i vino), službeni je fotograf Hrvatskog kruga građana Mediterana (ACM Hrvatska) te povremeni fotograf Kazališta Mala Scena.