Kate Mitchell i Elizabeth Suzana Kozina: Muškarci, osjećaji, iluzije i dalmatinski humor

U središnju splitsku knjižnicu Marko Marulić stižu dvije spisateljice s tri knjige – Kate Mitchell i Elizabeth Suzana Kozina, splitske autorice, predstavit će Splitu svoje knjige nastale u proteklih godinu dana. Kate Mitchell predstavlja svoj trinaesti po redu ljubavni roman ‘Izdana od svih’, a Elizabeth Suzana Kozina donosi dvije knjige – tvrdoukoričenu knjigu mudroslovica ‘Zato me niste razumjeli’ i najnoviju ‘Blokiraj se sama’, jedinstvenu knjigu zapisa s facebooka.Iako različite izrazom i načinom pisanja, Kate Mitchell i Elizabeth Suzana Kozina su spisateljice koje govore o izražavanju osjećaja, osobito onih najosjetljivijih koje često ne znamo izraziti kako ne bismo bili ranjeni. Njihove knjige svaka na svoj način, pokazuju kako olakšati komunikaciju u situacijama kada je teško pokazati osjećaje.

Elizabeth Suzana Kozina kreativna je i inovativna poduzetnica iz Klisa, čiji je brend BiArtis pod kojim se proizvode jedinstvene torbe s ugrađenim umjetničkim djelima akademskih slikara. U svojoj knjizi mudroslovica ‘Zato me niste razumjeli’ pokazala je dosjetljivost i mudrost, uz zaljubljenost u životnu igru. Zapisi s facebooka u knjizi ‘Blokiraj se sama’ istih su osobina, često autoironični i humoristični, uvijek komunikativni i provokativni, pozivaju čitatelja na preispitivanje vlastitih stavova i obrambenih mehanizama. Avanturistički raspoložena i poduzetna, Elizabeth Suzana Kozina prošle je godine provela mjesec dana u humanitarnoj misiji u Ruandi, koja će po svemu sudeći biti tema jedne od sljedećih njezinih knjiga.

Kate Mitchell, pravim imenom Kata Mijić, jedna je od najpopularnijih hrvatskih autorica ljubavnih romana. U njima opisuje tradicionalnu obitelj u suvremenim okolnostima, djevojke odrasle u patrijarhalnom okruženju koje u životnim krizama moraju preuzeti odgovornost za svoj život i birati između uma i srca. U romanu ‘Izdana od svih’ bavi se jednom od najosjetljivijih tema partnerstva koje dosad nisu često obrađivane u ljubavnim romanima – što se događa kada partner odluči da je pobačaj uvjet za nastavak veze? Novi roman očekivan je s nestrpljenjem, nakon što je publiku osvojila hitovima ‘Oteta ljepota’, ‘Okajani grijesi’ i ‘Potrgani veo’.

S Elizabeth Suzanom Kozina i Kate Mitchell razgovaramo uoči predstavljanja u knjižnici Marko Marulić u Splitu, zakazanog za utorak, 23. siječnja u 18 sati.

* Autorice ste koje pišu potpuno različito i imate različitu vrstu publike. Ipak, na vaše zajedničke promocije čitateljice dolaze s entuzijazmom, sigurne da se neće razočarati. Što publika nalazi u vašim knjigama? Što je vašim knjigama zajedničko?

Elizabeth: Našim knjigama apsolutno ništa nije zajedničko. Kate piše za publiku koja je okrenuta više romantici, ljubavi, a ja pišem za publiku koja više voli zbrčkanost života, jer opisujem stvarne životne situacije koje se događaju svima i gdje fikcija nije potrebna. Ista ta publika koja čita realnost života iz mojih knjiga vjeruje u ljubav iz Katinih romana.

Kata: Publika u mojim romanima pronalazi ono što bi ljubav trebala biti, otvaraju vrata snova koje ima svaka žena. Čitajući knjige, proživljavamo emocije likova, ali bez bojazni da budemo povrijeđene. Nije li to predivno? Knjige nam pružaju utočište, otvaraju vrata mnogih svjetova, a ima li ljepše teme od ljubavne? Mislim da nema. Možda nemamo ništa zajedničko u pisanju, ali imamo zajednički dalmatinski smisao za humor, imamo toplinu koju širimo oko sebe, iskrenost koja se osjeti. Naše promocije nisu uštogljene, one su ispunjene humorom, a vole nas jer pokazujemo da nismo savršene, i da se ne razlikujemo od ostalih žena. Jednostavnost i pristupačnost su ključne, a mi posjedujemo sve te osobine.

* Opisujete nježne osjećaje i ljubav, ali i čvrste stavove kojima određujete vlastite granice – u Katinom slučaju u romanima, a kod Elizabeth u prvom licu. Po čemu se razlikuje izražavanje osjećaja u stvarnom životu od onog u vašim knjigama?

Kata: Mislim da nema tu nema prevelike razlike. Nastojim da moje knjige budu životne, da opisuju teme koje tište većinu ljudi u našem društvu. Osobno ne volim nikakve limunade u kojima je sve savršeno. Moji se likovi doista namuče da bi bili nagrađeni za trud, a tako je i u stvarnom životu. Nailaze na mnoge prepreke, kako emocionalne, tradicionalne, tako i materijalne. Ja ljubav smještam u stvarnu situaciju, tako da se mnoge moje čitateljice mogu poistovjetiti s likovima jer su im teme jako bliske.

Elizabeth: U stvarnom životu izražavam se kao i u knjigama, bez fikcije, pa razlike kod mene, zapravo, nema.

* Kakvi su muškarci u vašim knjigama, a kakvi u životu? Kako na stvarne muškarce djeluju likovi iz ženske literature? Jesu li danas i muškarci i žene previše kritični zbog romantičnih ideala kakve stvaraju knjige namijenjene ženama i mediji?

Kata: Muškarci u mojim knjigama su preslika stvarnih muškaraca, i to onih koji su zaljubljeni, i koji se bore s osjećajima. Volim opisivati sam proces zaljubljivanja, emocije kojima se opiru, a nemoćni su pred njima. Ljubav raste, i protiv nje se ne može boriti, a to je ono najljepše što nam se može dogoditi, naravno, ako je uzajamno. Stvaranje romantičnih ideala nikoga ne može ugroziti, jer svi mi imamo vlastite ideale, snove kojima se zanosimo od rane mladosti. Meni je sasvim normalno da težimo savršenstvu i da stvarnost želimo što više približiti snovima. Ljubav je tako jednostavna, ali mi je zakompliciramo. Očekivanja trebamo prilagoditi situaciji, ali i osobi s kojom smo. Nije teško biti romantičan stvarnom muškarcu, jer se romantika ogledava u sitnicama. Ako volimo, pokažimo i dokažimo da je tako, djelima i riječima. Ima li veće sreće od toga da voljenu osobu usrećimo?!

Elizabeth: Muškarci su isti u knjigama i životu, ali u knjigama manje lažu nego u životu. U svojim knjigama nemam ‘likove’ već opisane stvarne i žive muškarce, odnosno ljude. Kod Kate je ipak drukčije. Ja osobno nisam osjetila negativnu kritiku od muškaraca za moj način pisanja, čak dok sam pisala pod samo pseudonimom ESK (dok je prva knjiga bila na internetu) muškarci su mislili da to piše muškarac. Neki muškarci mi znaju reći da imam muški mozak.

* Muškarci teško govore o osjećajima, a osobito to vrijedi za naše krajeve. Kako knjige poput vaših mogu olakšati komunikaciju između spolova i približiti očekivanja žena od muškaraca i muškaraca od žena?

Elizabeth: Ne bih se složila s tim da muškarci teško govore o svojim osjećajima. Pravi muškarac itekako voljenoj ženi iskaže i pokaže svoje osjećaje. Pa imamo i primjere iz prošlosti, da su se ratovi vodili zbog zaljubljenosti muškarca u ženu, da se kralj Edward odrekao krune zbog gospođe Simpson i da ne nabrajam dalje. Kad muškarci čitaju moje knjige, pitaju me mogu li citirati svojoj voljenoj jednu rečenicu ili dvije zato što je njima u tom trenutku nedostajalo teksta da pokažu emociju. Na taj način knjiga olakšava komunikaciju.

Kata: Dalmacija je doista specifična po tome što ‘muškarci’ trebaju biti muškarci. Od njih se može očekivati sve osim slabosti, a ljubav ih čini slabima. Oni su sinonim jakosti, čvrstine, snage, oni su oni koji trebaju štititi, a biti ranjiv, njima je nedopustivo. Ali, ljubav skida okove i duša ostaje ogoljena. Proces do potpunog otvaranja jednog muškarca zna biti jako dug, ali kada se to dogodi, ženi preostaje samo da uživa u toj ljubavi. Tu je presudno žensko umijeće, a svaka žena ima ključ koji otvara vrata muškarčeva srca. Treba ga samo znati upotrijebiti. Ja osobno vjerujem u ljubav koja traje zauvijek, u ljubav koja je sposobna prevazići sve prepreke, a o takvoj ljubavi i pišem. Mislim da moje knjige mogu olakšati komunikaciju, ali i zakomplicirati je, ako čitateljima uzor bude neki tvrdoglavi lik. Moje knjige pokazuju da nije sve idealno, i da ljubav traži strpljenje ali i razumijevanje. Kao i biljku, ljubav treba njegovati da bi nam uzvratila najljepšim plodom ili trenucima. Vjerujte mi, strpljenje se isplati, jer je ljubav najvrjednija investicija. Nitko i ništa nas ne može učiniti sretnima kao što ljubav može, jer ljubav doista ima čarobnu moć.

* Knjige su vas vodile prema novim doživljajima i omogućile vam upoznavanje s novim ljudima. Koji su dosad najdojmljiviji doživljaji do kojih su vas dovele vaše knjige?

Elizabeth: Meni je najdojmljivije bilo kad je čovjek zanesen mojim pisanjem kupio pedeset mojih knjiga, i to za osobnu kolekciju, iako se uopće ne poznajemo.

Kata: Svaki dan se zahvalim Bogu, ili sudbini što mi je dao talent za pisanje. To pisanje me je dovelo do ljudi koje nikada ne bih upoznala da nisam ostvarila snove o kojima sam sanjala od malih nogu. Pisanje je dug i mukotrpan posao, ali je rezultat vrijedan svake žrtve. Bezbroj ljudi je ušlo u moj život, rodila su se neka nova prijateljstva, i imala sam dosta situacija koje su me ispunjavale ponosom što mogu nekom dotaknuti dušu, izmamiti osmijeh na licu, probuditi nadu kod onih koji tu nadu nemaju. Doživjela sam trenutke gdje bi mi se duša cvala od ponosa, gdje bi mi srce plakalo nad nečijim sudbinama i nastojala sam pomoći koliko sam mogla. Možda je to bilo skromno, ali sve što sam ikad učinila za bilo koju moju čitateljicu, ili bilo koju osobu, učinila sam iskreno, uz žaljenje što ne mogu pomoći više nego što sam pomogla. Znate li kako je kad vam teško bolesna osoba kaže da joj moje knjige bude nadu, da u njima pronalazi razlog za borbu protiv bolesti? Ja znam kako je to. To su trenuci za koje se živi, a ja sam te trenutke imala. Takvi trenuci su najveća plaća koju sam mogla dobiti. Ja sam sretna spisateljica, sretna osoba, a za veliki dio toga zaslužno je moje pisanje.

Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar


Tagged: , , , , , ,