U povodu stote obljetnice rođenja slikara Nikole Reisera (1918.-2010.) u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori 8. studenoga otvara se velika izložba tog, kako piše u podnaslovu kataloga, senzibilnog poete slikarstva (kustosica Danijela Marković).
Rođen u plemenitaškoj kuriji u Mirnovcu pokraj Samobora (koju je 1820. kupio predak Franjo Reiser), Nikola je odrastao u intelektualnom krugu (njegov se otac zvao Nikola, kao i njegov sin, zato što je na blagdan svetog Nikole, Franjo izbjegao smrt, pa se nakon toga najstariji sin nazivao imenom tog sveca). To ga je vremenom usmjerilo k umjetnosti (u prvoj izložbenoj sobi mogu se vidjeti rani portreti i dva pročelja).
Studij na zagrebačkoj Likovnoj akademiji prekida zbog odlaska u partizane, što ilustriraju izvrsni crteži iz 1943. Završetkom rata završava akademiju, a 1949./50. boravi u Parizu gdje kopira stare majstore i upija suvremeni likovni život. Na izložbi su predstavljene ne samo dobro znane teme poput portreta, ženskih aktova, mrtvih priroda (cvijeće kao omiljeni motiv) i krajolika, već i manje poznati radovi poput karikatura odnosno ilustracija (dakle, varijanta portreta). U prvih nekoliko dvorana izloženi su uglavnom crteži, da bi se nakon toga predstavio koloristički pregršt veduta i mrtvih priroda (izložen je i vrč kojeg je rado smještao u aranžmane mrtvih priroda).
Iako je često radio spomenute teme na figurativan način, Reiser je u jednom razdoblju posegnuo za apstraktnim izričajem, a posebno su zanimljive plohe na kojima se vrlo inventivno poigrava kolažem. Najveća izložbena dvorana ispunjena je vazama i portretima, među kojima su najuspjeliji oni u kojima ostavlja naznake platna, ne prekrivajući podlogu u potpunosti. Završna dvorana preplavljena je akvarelima s temom golog ženskog tijela, pa se tako zaokružuje priča o Reiserovim temama i različitim tehnikama. Mada je izloženo dvjestotinjak radova, mnogi nisu našli svoje mjesto na zidovima drugog kata Galerije Klovićevi dvori, a možda su mogli zamijeniti neke odabrane.
Olga Vujović
