U organizaciji HGK – županijske komore Osijek, slavonski vinari su proteklog tjedna boravili u Poljskoj, na sajmu vina EnoExpo u Krakowu, koji je održan po 12. put.Krakow je najstariji poljski veliki grad i kulturna prijestolnica. Do 1595. bio je i glavni grad. Upravo stoga u znamenitom dvorcu Wawelu pokopani su mnogi poljski kraljevi, uključujući i nesretno preminuloga predsjednika Lecha Kaczynskoga u zrakoplovnoj nesreći prije nekoliko godina. Iz Krakowa je put Rima krenuo nadbiskup Karol Wojtila i postao papa Ivan Pavao II., jedan od najznačajnijih u povijesti Katoličke Crkve, a svakako s ogromnim utjecajem u cijelome svijetu tijekom svoga dvadesetšestogodišnjeg pontifikata.

Glavni krakovski trg Rynek glowny najveći je europski trg sagrađen u srednjem vijeku. Na impozantnoj površini smješteni su gotička bazilika sv. Marije (Kosciol Mariacki) i crkve sv. Vojtjeha i sv. Barbare. U središtu trga je Sukiennica – renesansna cehovska građevina – s brojnim trgovinama u kojima smo i mi ostavili zlote i vratili se s ukusnim suvenirima Krakowa. Krakow je punih pet i pol stoljeća, od 1038., kada je dinastija Pjastovića osnovala prvu poljsku državu, do 1596. bio glavni grad Poljske. Godine 1364. osnovana je kraljevska akademija – današnje Jagelonsko sveučilište, drugo sveučilište u srednjoj Europi, nakon praškog. Toliko ukratko o prošlosti.

Današnji Krakow sjedište je Wojewodzstva Malopolskiega s oko 800.000 stanovnika (sličnost sa Zagrebom) ugodan je, prosperitetan i čist grad. Lišće u parku zapravo je ugodno poput tepiha. Zaželio sam tako nešto vidjeti na Zrinjevcu. Restorani, pivnice i kafići u središtu, u Starom miastu, izuzetno su lijepi, dobro uređeni i s nama dostupnim cijenama. S obzirom na to da sam bio četiri dana u Poljskoj, imao sam priliku voziti se tramvajem (2,80 zlota – 20 minuta, 3,80 – 40 minuta, 1 zlota = oko 2 kune).

Mnogi u nas Krakow uspoređuju sa Zagrebom veličinom i kulturom. Ta su dva grada prijatelji od 1975. godine. Krakow je kao prvi grad u Europi i u svijetu 1978. ušao pod Unescovu zaštitu. Krakovljani su u svijetu poznati po glazbenim, posebno kazališnim ostvarenjima (Teatar Bagatela), ali i na svim drugim područjima umjetnosti i gastronomije. Upravo zato prednječi i u promociji vina. Da sam spušten helikopterom u centar bez naziva ulica i trgovina, kada sam prvi put u proljeće 2012. došao u Krakow, vjerovao bih da se nalazim u nekom dobro uređenom njemačkm gradu.

Napredak koji je napravila ta zemlja između 1981. i 2012. upravo je nevjerojatan. Govoreći o napretku, znatiželji i novostima koje usvajaju Poljaci na visokome mjestu zadnjih je godina vinarstvo. Povijesno gledajući, u nekadašnjoj Galiciji uzgajalo se puno više vinove loze, a u gradu Lwówu (današnji Lavov u Ukrajini) najveći uvoznici su bili našijenci Prpić i Rosso. Također svi najvažniji podrumi i vinske staze bile su u Novom Saczu (stotinjak kilometara istočnije). Ali to je bilo prije stotinu pedeset godina. Danas vinove loze imaju malo u područjima Slaska i Malopoljske i ta su vina prosječna, ali je interes za vina iz cijeloga svijeta iz godine u godinu sve veći.

U Arheološkom muzeju u Krakowu otvorena je izložba povodom izlaska knjige ‘Tragovima Ćirila i Metoda’ – od Moravske do Hrvatske autora Dubravke Pascuttini Mossor, Mareka Stawskog i Mareka Zalewskog. U lijepo uređenom prostoru, publika je imala priliku čuti o početcima hrvatske pismenosti na glagoljici. Zanimljivo je da su sačuvani misali tiskani hrvatskom glagoljicom u samostanskim knjižnicama Poljske i Češke. To je bio pokušaj da se i tamo oživi slavenski obred. Hvale vrijednu ideju započela je i realiziralo predstavništvo HTZ Varšava s direktorom Bojanom Baketom. U kasnijem razgovoru, Baketa je ponosno govorio o jedanaest gradova u Poljskoj koji su vidjeli tu izložbu, a završna će biti dogodine u Gradskoj vijećnici u Gdańsku. Godine 2000. Krakow je bio europska prijestolnica kulture s još osam gradova.

Ovogodišnji dvanaesti po redu EnoExpo i 20. HORECA (sajam ugostiteljske opreme) održani su u novosagrađenim paviljonima u dijelu grada Czyzyny. Ulaznica za dobro posjećenu priredbu stajala je 40 zlota (80 kuna). Vinari iz 18 europskih zemalja ponudili su više od 600 etiketa. Vjerujem da sam kušao oko 10 % i osim etabliranih zemalja poput Italije, Francuske i Portugala, najviše su me se dojmila armenska vina. Njihova bijela kangun Rkatsitely, voskehat i areni (to su nazivi vrsta) dobili su i međunarodna priznanja na Decanteru 2013. Najviše ocijenjeno vino srebrom jest kangun kasna berba. Veliki dio izložbenog prostora, i to na nekoliko mjesta, imali su Portugalci. A vina k’o u priči. Navodim vinariju Quinta do Margarido s Alfrocheirom reserva 2011. pobjednik nacionalnog natjecanja 2013. te nagrađen i na ovoj izložbi i Douro 2011. tvrtke Avidagos, oba crna.

Nagrade su, između ostalih dobili i naši susjedi Slovenci – vinarija Puklavec & Friend’s iz Ormoža. Sivi pinot 2013., sauvignon blanc 2013. dobili su bronce, a traminac 2013. zlato. Zlato bi sigurno dobila, da se birala najljepša hostesa, Slovenka Sonja Orčulj u, vjerujte mi, izuzetno jakoj konkurenciji. Ona i njezin kolega Ivan Gračan bili su česti gosti na našem štandu kao i mi na njihovu.

Hrvatsku je predstavljala HGK Osijek s tri pojedinačne vinarije: Erdutski vinogradi, Erdut; PP Orahovica iz Orahovice i Feravino iz Feričanaca. Udruga Decanter iz Osijeka, koju je predstavljao sommelier Damir Zrno, nudila je veliki dio preostale proizvodnje iz Osječko-baranjske županije, ali i šest autohtonih vrsta vina iz južne Dalmacije (plavac, babić, pošip, maraština). Hrvatski štand predstavljali su suvlasnik Erdutskih vinograda Goran Dumančić, enologinja Melita Rumbek i direktor prodaje Pero Grgić. U ime udruge proizvođača rakije iz Baranje bili su bračni par Škoflek, tvrtku Credo, koja proizvodi sve traženija pakiranja (bag in box) za sve vrste tekućina, a svakako i za vino, predstavljao je Antun Stakor. Među njima bio je i vođa puta Ernest Nad. Je li bilo uspjeha u prodaji? Bilo je, ali poput lika iz ‘Veloga mista’ kažem: ‘Ima puno lipih stvari, ali ne smim reć’ – dok se ne realizira. Naš izložbeni prostor posjetio je Tomislav Tudić, zamjenik hrvatske veleposlanice u Varšavi, Andreje Bekić.

Posebno je značajno da nam se pridružio Mihal Bardel, glavni urednik najcjenjenijeg poljskog vinskog magazina Csas wini. Prvoga dana bio sam u prepunoj Bardelovoj radionici kada je publici na primjeru francuskog bijelog vina L’Argentier u 75 minuta objasnio sve o boji, intenzitetu, mirisu, starosti, slatkoći, tijelu, aromi… toga vina. Za mene je bilo zanimljivo da tri osjeta – vida, njiha i okusa – mi i naši Bjalohrvati – zovemo potpuno isto – oko, nos, usta.

Inače sam tijekom ta četiri dana posjetio i izložbene prostore meni zanimljivih zemalja poput Portugala, Francuske i Grčke. Ipak, najviše sam se zadržao uz portugalska vina koja, posebno crna, imaju dalmatinski štih. Primjetno je da svi proizvode sve više vina i da ga danas na tržištu ima i previše. To ide tako daleko da distributeri u Poljskoj nude donju cijenu nabave već na 1,70 eura. Sigurno je da su ‘prvi igrači’ koji su ušli na poljsko tržište tu cijenu imali na tri do četiri eura (riječ je o nižoj, ali ipak kvaliteti vina). Hrvatska će možda uspjeti i zbog naše slavenske povezanosti i sve veće nazočnosti poljskih turista u Hrvatskoj. Cijene iz Hrvatske, naravno, možemo zaboraviti.

Na ocjenjivanju vina koje je rađeno mjesec dana ranije, na kojemu nije bila većina predstavljenih naših vina, nagrade su dobili: Vina Laguna – muškat ruža 2012. (bronca), Festigia malvazija Vižinada 2011. (zlato), dingač i plavac Skaramuća 2010. (bronce), dingač Poljanić 2009. (srebro), Iločki podrumi 2013. (bronca) i 2012. (srebro). Vinari znaju još jednu stvar – lijepo je dobiti priznanje, ali ako se ne bude izvozilo, kod kuće nema kruha za sve. Zato treba ići na sajmove kakav je krakovski. To je zapravo specijalizirani sajam za vinske distributere, kupce, a ne za široku publiku. Ali i mali su uvijek dobro došli, ako će kupiti.

Posebna zahvala HGK Osijek na omogućenome mi putovanju te vođi puta Ernestu Nađu. Dovidzenia Krakowu i simbolima Biale Horwacje: Babjoj gori i već spomenutom Krakowu. Vidimo se 2015.!

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić

Pročitajte još: Benkovačka eko vina u Poljskoj