Mađarska u doba Sulejmana Veličanstvenog

Vikor Horváth u svom romanu ‘Tursko zrcalo’ (Naklada Ljevak, 2015.) vidi svoj rodni grad i zavičaj kao mjesto na kojem se, između rijeka Save i Dunava, ukrštavaju različiti svjetovi i civilizacije, kao melting pot različitih kultura, europskih i orijentalnih, u kojem se isprepliću panonska, balkanska pa čak i mediteranska civilizacija.   
Viktor Horvath-Tursko zrcalo‘Tursko zrcalo’ mađarskog pisca Viktora Horvátha (1962.) zbiva se u mađarskom gradu Pečuhu (Pécs) u vrijeme Sulejmana Veličanstvenog, na samoj granici otomanskog i habsburškog carstva na kojoj se isprepleću panonska, balkanska i mediteranska civilizacija. Mjesto radnje je Pečuh, roman se djelomično zbiva i u Slavoniji, pa je između ostalog opisan detalj u gradnji Velikog osječkog mosta. U ovom pustolovnom romanu koji se poziva na tradicionalni žanr didaktičkih biografija, Horváth je uspješno rekonstruirao svakodnevni život u vremenu kada je Panonija bila načičkana džamijama, bordelima, dućančićima, turskim kupalištima i orijentalnim kulisama koje povremeno podsjećaju na ‘Tisuću i jednu noć’. Viktor Horváth maštovito se poigrao povijesnim stereotipima i napisao uzbudljivu priču o živopisnom gradu, zanimljivim književnim likovima, ljubavnim pripovijestima, ratnim obračunima, intrigama i pomirenjima. Horváthovo ‘Tursko zrcalo’ čitatelje – kako je kritika već konstatirala – podučava i zabavlja ili, još bolje, podučava kroz zabavu.

No ‘Tursko zrcalo’ nije samo kompleksna rekonstrukcija Otomanskog carstva kao multinacionalnog i multikulturnog društva: važna romaneskna inovacija leži u činjenici da Horváth nije svoju priču ispripovijedao iz lokalnog, mađarskog, već iz turskog motrišta, što je začudna ali svakako originalna literarna odluka. To što Horváth pripovijeda domovinsko-povijesne događaja iz točke gledišta jednoga Turčina ne dodaje pripovijesti samo elemente začudnosti i humora, već knjigu pretvara u svojevrsnu interkulturnu raspravu.

Viktor Horváth (Pečuh, 1962.) doktorirao je na Sveučilištu u Miškolcu, a od 2003. godine predaje teoriju poetike i srednjovjekovnu povijest na Sveučilištu u Pečuhu. Prevodi s engleskog, njemačkog i španjolskog jezika. Putopis ‘Át avagy New York-variációk’ napisao je 2004. godine. Za roman ‘Tursko zrcalo’ – u izvorniku objavljen 2009. – osvojio je nagradu Europske unije za književnost 2012. godine.

N. L.


Vinski muzej Pecs
Pecs: Multikulturni vinski raj
Tagged: , , , , , , , , , , , , ,