Mareta: Restoran u murterskom moru

Moja je omiljena, ne samo ljetna destinacija – Murter. Mjesto je u ovo doba, kraj kolovoza, dobro popunjeno turistima, a koncerti, igrokazi, izložbe i predstavljanja se događaju dnevno. Kao i obično, posjetio sam jedan od restorana, ovaj puta – Maretu.Boraveći tamo od ponedjeljka do petka, imao sam priliku posjetiti nekoliko restorana koji su iz večeri u večer bili puni gostiju. Čigrađa, Račić, Karaka, Jadran, Malo misto i Mareta – to je bio moj đir.

A tu gastronomsku popunjenost pratila je jednako uspješna kulturna scena. Turistička zajednica Murter Kornati i direktor Šime Ježina priredili su više kulturnih događaja. Nastavljen je Murter Street Music kad je centralna ulica puna kafića i restorana zatvorena za promet, jer počinje vladavina rockera. Tamo su nastupili Vindon Havin, a u uvali Čigrađa – ZZ Quartet, međunarodni jazz sastav u kojem nastupaju Talijan Simone Zanchini, Makedonac Martin Đakonovski i Hrvati Ratko Divjak i Ratko Zjača.

Sopranistica Nera Gojanović i klavijaturistica Gordana Pavić

Na Gradini, velikom arheološkom lokalitetu kod murterskog groblja, održana je sedma noć rimskog Colentuma. Opširan program počeo je nastupom Dramske scene Virko i djece Colentuma pod naslovom ‘Što ima novo u Rimu?’. Prikazan je dugometražni dokumentarni film ‘Bake – priča o murterskim pokladama’. Šećer u sredini bio je nastup sopranistice Nere Gojanović s izborom vječnih filmskih pjesama poput ‘Che sara, sara’, a za glasovirom ju je pratila Gordana Pavić. Sretnici koji su na toj lokaciji izronili amforu u kojoj se nalazi ime restorana dobili su večeru u nekom od murterskih gastronomskih utočišta. Ovaj opširan program uskladili su TZ općine Murter Kornati (direktor Ježina mantrom vrhunskog konobara posluživao je goste), udruga Argonauta, kazalište Virko i udruga Latinsko idro.

Film ‘Bake’ će u bliskoj budućnosti biti prikazan u službenoj konkurenciji na festivalima. Uz pomoć općinske udruge Murterski karneval i TZ-a vješto je uobličio redatelj Zvonko Ilijić. Na molu Rudine svirao je murterski gitarski duo Mate Skračić – Ivan Korunić, a u jednoj od centralnih uskih uličica otvorena je izložba ‘Bažokić’ posvećena brodu i čovjeku. Gajeta sagrađena 1936. živa je još i danas u obitelji Ive Šikića Bažokića. Autor fotografija i postavljač izložbe je Mile Rameša, a autor teksta Ivo Juraga Nadov. Ivo Šikić Bažokić, radio je u Vranjičkom i Betinskom škveru, na naftnoj platformi i posljednji je murterski graditelj u kamenu, a danas kao jedna od legendi mjesta s punim pravom je zaslužio ovaj hommage još za života. Uskoro će biti promoviran i kalendar za 2019. godinu s fotografijama murterskih amatera koje su podučavali mentori iz Foto Hrvatske. Motivi su, naravno, murterski.

Ivo Mudronja, vlasnik restorana Mareta

Eto pregršt događaja svakoga dana i u svim dijelovima ovog lijepog mjesta. A ja sam posjetio još jedan restoran da upotpunim kolekciju murterskih restorana i njihovih kužina, ovaj puta u Mareti koja se nalazi u samom centru, doslovce tridesetak centimetara od mora. Lijepa, novosagrađena dvokatnica nastala je širenjem postojeće stare kuće Mudronjinih, koji su vremenom kupili još dvije u svom susjedstvu i napravili danas postojeći restaurant-pizzeriju Maretu. No, nije to išlo tako brzo kako sam ovdje napisao. Prvi lokal, u onda još starom objektu (treba imati na umu da su te kamene kuće najčešće bile široke tri na četiri ili metar više), otvoren je 1990. caffe Camel. Imao je jedva 12 kvadrata slobodnog prostora i šank te sprijeda štekate koji su spašavali stvari. Sredinom 1990-ih Mudronje kreću u preuređenje, kupujući dvije uske kuće do svojih, a četiri-pet godina poslije to postaje zamjetno veći prostor. Kuće su rađene iznova, od temelja, i morale su imati svoj izvorni oblik, jer su kao dio centralnog dijela sela bile pod arhitektonskom zaštitom.

Konačno, 2006. godine pred ljeto otvoren je restaurant-pizzerija sa širokom ponudom, koja je ostala do danas. Još je trebalo riješiti pitanje kuhinje koja je godinama bila na prvom katu uključujući krušnu peć. Danas, kuhinja od dvadesetak kvadrata u prizemlju u svom konačnom obliku ima najmodernije peći, kao što je Kopa, koja omogućuje istodobno pečenje različitih namirnica poput bifteka i ribe na ugljenu, a da ne dolazi do prožimanja mirisa. Tu su i konvektomat na devet etaža i drugi suvremeni elementi kuhinje.

Riblja juha

Orada na žaru s blitvom i krumpirom

E, a šta se kuha u tako naprednoj kuhinji? – Puno lipoga. Probao sam najprije riblju juhu od dijelova mola i druge bijele ribe u lijepom starinski dizajniranom tanjuru. Više ribe nego riži, vrlo ukusno. Glavno jelo – orada na žaru s blitvom i krumpirom.  Za večerom sam pio Agrolaguninu Malvaziju Adriane i  Korlat Merlot, a za kraj je slijedio čokoladni kolač sa šlagom. Meni za tu večer dosta; u ponudi su sve najznačajnije vrste bijele ribe, lignje i škampi, a od mesa biftek, ramstek i, naravno, roštilj. Kao što i sam naziv restorana sugerira, tu je i bogat izbor pizza i tjestenine, a bogata ponuda salata počinje s kućnom ‘maretom’, preko hobotnice i caprese do grčke salate. 

Mareta može ugostiti na svoja dva kata i štekatima gotovo 200 osoba. Poseban doživljaj je njihova terasa s koje se vidi cijeli Murter i obalno more. Bio sam ondje u vrijeme zalaska sunca i jasno je da je gužva za doživjeti taj trenutak svakoga dana velika. Priča mi Mudronja da im je cilj sljedeće sezone na vrhu napraviti pripremu oborite ribe. Pripremala bi se riba koja je stigla iz nabave toga dana, tako da bi se menu u tom prostoru mijenjao dnevno. I vinska karta je jako dobro odabrana. Od bijelih vina ističem Agrolaguninu Adrianu (malvazija), Coronicinu malvaziju, Vrbničku žlahtinu, Pošip iz Čare te Kutjevačku Graševinu. Crna vina predvode Blatina Čitluk, Korlat, Galić 9, Dingač Madirazza, Malbec Kaiken…

Sve zajedno na gradelama

Supruga Delma, rođena Betinjanka, od mladih je godina u ugostiteljstvu i ona je tom strasti ‘zarazila’ supruga Ivu i sina Marija, koji osim što pomaže u Mareti, vodi i svoju pizzeriju Basilico, dvadesetak metara dalje. Nijedan restoran u Murteru nema tako dobru poziciju kao Mareta. Potrudili su se napraviti fontanu u moru koja u večernjoj tišini miluje svojim zvukom. Kratko rečeno, isplatio se toliki trud, gradnja i pregradnje, jer ljepota kamenih zidova i pogled s vrha plijeni pažnju svakoga gosta.

Đani Kožulić, vlasnik Captain’s cluba Račić

I na kraju, a ne kao zadnji po kvaliteti, opet Đani i Captain’s club Račić. Ni buldožer koji su mu smjestili na nekoliko metara od ulaza ne priječi ovog majstora kuhinje da i dalje bude među vodećim murterskim ugostiteljima. Možda je upravo zato i zanimljiv mnogim gostima. Zahvaljujući njemu i bratu Željku, ja u Murteru ne mogu ostati žedan i gladan. 

Đanijeva desna ruka – brat Željko Kožulić

Kada me Đani ugleda na vratima već priređuje veliki gemišt od Perakove Graševine, a Željko dodaje novu ponudu kolača te večeri. Znamenitu karubu (mljeveni rogač, jabuka, čokolada, cimet i kap ruma) drugih dana zamjenjuju čokoladna panakota, palačinke s marmeladom i šlagom, cheesecake s višnjama. Ustaljena ekipa s konobarima Bojanom i Bukijem (simpatični likovi, kao iz onoga crtića ‘A je to?’) i mladim zapovjednikom šanka Renatom, Đanijevim sinom, uz ostatak kuhinjskoga staffa čine ovo mjesto intimnim i šarmantnim. I nije bez vraga onaj natpis na cimeru Captain’s, jer tamo jedriličari, da ne kažem jahtaši, rado zalaze. Toliko u ovom tekstu, a u onom koji slijedi za koji dan – osvrt na najbolji kornatski (nalazi se na Žutu) restoran Fešta.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić


Tagged: , , , , , , ,